Većina ljudi koja muku muči s neugodnim zadahom pretpostavlja da je za to kriva higijena usta. No, iako oralna stanja kao što su kronične bolesti desni, dehidracija, slab protok sline i problemi sa zubima uzrokuju procijenjenih 60-70 posto slučajeva lošeg zadaha, smatra se da je preostalih 30-ak posto zapravo povezano s crijevima i širim probavnim sustavom, piše The Telegraph.
Profesor Martin Warren s Quadram instituta objašnjava da je gastrointestinalni trakt u biti jedna duga cijev koja počinje u usnoj šupljini, a zatim napreduje kroz želudac u crijeva. “Neki mikrobi u vašim ustima odražavaju i neke mikrobe koje također nalazite u crijevima”, kaže on.
Profesor Warren diplomatski je objasnio da se većina plinova koji se oslobađaju u tankom crijevu obično oslobađaju tijekom probave. Kao rezultat toga, ako se takozvani hlapljivi spojevi – kemikalije koje proizvode crijevne bakterije – proizvode u takvim količinama da stignu do usta, to je obično odraz da se nešto prilično ozbiljno događa u vašem tijelu.
Oslobađaju se neugodni plinovi
Prema Centru za gastrointestinalno zdravlje u Australiji, jedan od uobičajenih uzroka toga je stanje poznato kao prekomjerni rast bakterija u tankom crijevu (SIBO), koje obično imaju ljudi koji pate od sindroma iritabilnog crijeva ili oni koji ne podnose laktozu ili fruktozu. Uobičajeni simptomi SIBO-a uključuju bolove u trbuhu, grčeve, nadutost, proljev i čir na želucu.
Ljudi koji pate od SIBO-a mogu završiti s prekomjernim brojem vrsta bakterija koje koriste sumpor u tankom crijevu. Kada jedu proteine, te bakterije zatim metaboliziraju unutarnje aminokiseline i stvaraju cijeli niz štetnih kemikalija kao što su sumporovodik, dimetil sulfid i metil merkaptan, koji se mogu vratiti u zadah. “Općenito, spojevi koji sadrže sumpor imaju miris poput pokvarenih jaja ili ribe”, pojašnjava profesor Warren.
Loš zadah povezan i sa zatvorom
A situacija može biti i gora. Neke vrste bakterija povezane sa SIBO-om mogu probaviti šećer i proteine u smrdljive kemikalije, kao što su amini čiji se miris povezuje s trulim mesom.
Prema nutricionistici Federici Amati loš zadah također ponekad može biti povezan sa zatvorom. “Budući da imate zatvor, plinovi koji se stvaraju u vašim crijevima nemaju izlaz. To znači da će se neki od tih hlapljivih spojeva ponovno apsorbirati u vaš krvotok, pa ljudi s teškim zatvorom ponekad mogu primijetiti da njihov dah u biti smrdi na prdež”, otkrila je.
Probavni problemi koje imaju ljudi s Crohnovom bolešću i celijakijom također mogu olakšati proizvodnju sumpornih spojeva koji mogu utjecati na zadah, prema Centru za gastrointestinalno zdravlje.
Bolesti koje zahtijevaju liječenje
Također, gastroezofagealna refluksna bolest, stanje koje je uzrokovano slabljenjem zaliska koji odvaja jednjak od želuca, dopuštajući želučanoj kiselini i sadržaju hrane da prodre natrag u jednjak, također može utjecati na loš zadah zbog plinova koji se oslobađaju iz jednjaka.
U nekim slučajevima problemi sa zadahom mogu biti i posljedica brzog razmnožavanja bakterije H. pylori, mikroba koji inače postoji u crijevima, ali može uzrokovati oštećenje sluznice želuca i crijeva kada nije u ravnoteži, što dovodi do proizvodnje sumpornih spojeva.
Postoji i infekcija nazvana Giardia lamblia, koja rezultira bolešću giardijazom. Izaziva je konzumacija kontaminirane hrane ili vode, a također se povezuje s proizvodnjom kemikalija koje se oslobađaju podrigivanjem i imaju neugodan miris. Većina crijevnih infekcija obično nestane unutar dva do tri tjedna, ali i prekomjerni rast bakterije H. pylori i giardijaze mogu zahtijevati antibiotsko liječenje.
Ponekad su krivi antibiotici
Dr. Amati kaže da iako je gingivitis ili bolest desni, koja je sama po sebi uzrokovana kombinacijom prehrane, loše oralne higijene i neravnoteže bakterija u ustima, vrlo čest uzrok lošeg zadaha, povezanost usta i crijeva preko gastrointestinalnog trakta znači da se upala može lako proširiti s jednog kraja tijela na drugi. Ona dodaje i da postoji sve više dokaza da ova dvosmjerna veza može polako izmaknuti kontroli.
Dok antibiotici nedvojbeno spašavaju živote i mogu igrati ključnu ulogu u rješavanju dugotrajnih infekcija, i oni sami mogu uzrokovati ogromne količine poremećaja u crijevnom mikrobiomu, osobito kada se radi o lijekovima širokog spektra koji neselektivno uništavaju veću količinu bakterija. Zato dr. Amati kaže da ih je najbolje ne uzimati osim ako to nije nužno.
Prehrana je jako važna
Osim lijekova, svakako postoje i promjene u načinu života koje mogu pomoći smanjiti rizik od lošeg zadaha. Uz korištenje zubnog konca i redovite posjete stomatologu kako bi se pratila oralna higijena, dr. Amati kaže da prehrana može uvelike pomoći u rješavanju mnogih oblika crijevne disbioze.
“Postoje probiotičke namirnice koje mogu smanjiti upalu, poput kefira i kiselog kupusa, kao i puno voća i povrća te hrane bogate vlaknima koja ne sadrži dodane šećere. I ne treba jesti prekasno navečer. A onda samo i pazite da perete zube dva puta dnevno”, zaključila je, prenosi
