Zijadin Ibrahimi proveo je 35 godina na radnom mjestu, nakon čega je firma završila u stečaju. Staž mu nije uvezan, a plaće, uprkos sudskim presudama, nikada nije primio. Živi od minimalne penzije koja služi za lijekove i dadžbine.
– Ostane botanika, kupi se išta. Dobije se šećer, dobije se pritisak, sad od doktora idem. Od čega? Umjesto da sam sad najzdraviji – ističe penzioner Zijadin Ibrahimi.
“Moramo da živimo”
Od minimalne penzije živi i Fahira Hodžić, navodeći da primanja pokriju troškove za ogrjev, režije i lijekove.
– Opet živi se, nije se umrlo. Moramo da živimo – poručuje Hodžić.
Nihad Mujezinović ističe da ne mogu nigdje otići.
– Njemački i drugi penzioneri idu po svijetu, a bosanski može samo u kući sjediti – rekao je.
I kilogram voća je postao luksuz. U apotekama kažu da su sve češće situacije da penzioneri lijekove kupuju na veresiju, a mnogi pomoć traže u javnim kuhinjama i Crvenom križu.
– Zahtjevi za različite vrste pomoći se uglavnom odnose na prehrambene i higijenske artikle, pelene za odrasle, invalidska pomagala koja su itekako tražena i povećava se potreba za tom vrstom pomoći, ali i ostali vidovi pomoći – naglašava Merima Sarajlić, sekretarka Crvenog križa TK.
Stalni krediti
– Čim dolaze stalno, piše i drva i ugalj na kredit, dižu kredite ako će gdje da odu, zaduži se pa onda ne zna ni on kud će sam jadnik sa sobom. Stalno dolaze ima li gdje ovdje pomoći – kazao je predsjednik Sindikata penzionera Tuzla Muhamed Ramić.
Nakon što su penzioneri u cijeloj Federaciji BiH potpisali peticije za povećanje penzija, ne isključujući i masovne proteste, uslijedio je poziv iz Federalne vlade na sastanak naredne sedmice. Sutra će, kažu penzioneri, pripremiti zahtjeve i otići spremni pred premijera.Dok penzioneri stežu kaiš kupujući hljeb i lijekove na veresiju, političari uglavnom brinu o tome kako ostvariti izbornu pobjedu, ko će zauzeti fotelje u istitucijama i tako godinama. Mnogi su izgubili nadu da će vlast imati sluha za ovu populaciju čije stanje najbolje oslikava poraz bh. društva.,piše BHRT
