– Družili smo se od studentskih dana, bijaše čist i bezazlen čovjek. Rat je proveo u Sarajevu, a nakon toga preselio u Kanadu, odakle se prije desetak godina vratio u rodni grad, Nedostajat će puno. Vječnaja pamjat – napisao je Stojić.
Goran Simić, kako piše u njegovoj biografiji, bio je prozni i dramski pisac, libretist… Rođen je 1952. godine u Jugoslaviji, zadnja stanica BiH. Najveći dio života proveo je u Sarajevu, gdje je u statusu profesionalnog pisca radio kao glavni urednik časopisa Lica, te kao pokretač knjižara Valter i Renesansa.
Autor je brojnih knjiga poezije, pripovijedak i radio-drama. Njegova poezija izlazila je u svjetskim i kanadskim antologijama. Osnivač je izdavačke kuće Luna Publications. Njegove su pjesme prevođene na desetak svjetskih jezika, a među njegovim najpoznatijim zbirkama poezije su “Moji sretni dani u ludnici”, “Treći zubi”…
Govorio je o sebi:
- – Ja sam jedan od onih pisaca koji dugo u glavi nose neku ideju. To je proces čarolije između mašte i jezika kad ideji dodajem i oduzimam vjerujući da su gumica za brisanje i olovka savršeni kompanjoni. Spajam u glavi, preživljavam sumnje i ushićenja, preživljavam dileme, pravim mozaik koji je vidljiv samo meni, i jednom kad to stavim na papir mahom je dovršeno. Ukucavanje u kompjuter kao završna faza jeste istinska ekstaza. Nakon objavljivanja, knjiga se odvaja od mene i postaje svačija i rijetko se vraćam ponovnoj provjeri. Osim na čitanjima
