Vedrana Rudan, istaknuta hrvatska književnica, nedavno je otvorila dušu i podijelila svoj emotivni put kroz borbu s bolešću.
Nakon što je saznala da boluje od raka, podvrgnuta je operaciji, no odbila je kemoterapiju, odlučivši se na alternativni pristup prema svom stanju. Njena objava bila je dirljiva i iskrena, otkrivajući duboku bol i žaljenje za životom koji ne može više živjeti na način na koji je navikla.
U svojoj objavi, Rudan opisuje trenutak kada je saznala dijagnozu: „Kada sam saznala da imam rak, prvo što mi je palo na pamet bilo je da pozovem sve koji bi to trebalo da čuju od mene.” Odluka da ne prođe kroz kemoterapiju proizašla je iz njene želje da zadrži dostojanstvo i kvalitetu života, kako je sama navela:
„Ne želim da posljednje dane provodim gledajući u kr*vave tabane i dlanove.”
S obzirom na to da se približava Beogradski sajam knjiga, događaj koji je za nju bio ritual svake godine, osjećaj gubitka i nostalgije je očit. Spominje svog muža, prijatelje i kolege, s posebnim naglaskom na Dejana Papića, vlasnika njezine izdavačke kuće „Laguna”, koji joj je pružio podršku u najtežim trenucima.
„Dugo nisam slušala šta mi doktori govore, imam jak utisak da kada pričaju o mom karcinomu ne znaju ništa,” kaže ona, pokazujući svoje frustracije i sumnje u medicinske procjene, prenosi Novi.
Rudanina ljubav prema Beogradu i nostalgija za rutinskim trenucima koje je provodila sa svojim voljenima očituje se kroz njezine riječi. „Nedostajat će mi doručak u stanu, pripreme za nastupe, nervoza pred odlazak na Sajam gdje će me čekati horda mojih čitatelja s knjigom u ruci,” priznaje ona, evocirajući uspomene na sretne trenutke. U njoj se prepliću emocije tuge, gubitka, ali i ljubavi prema životu i ljudima koji su je okruživali.
„Volim Beograd jako, jako dugo, njegov ubitačan ritam, njegove knjižare i ‘stari’ sajam nakita,” dodaje, izražavajući želju da ponovno doživi sve te male, ali značajne trenutke koji su joj donosili radost. Iako se suočava s neizvjesnošću, Vedrana Rudan ostaje snažna i hrabra, a njezina otvorenost u suočavanju s bolešću može poslužiti kao inspiracija mnogima koji se bore s vlastitim izazovima.
Kao književnica, ona zna moć riječi i umjetnosti, a kroz svoje riječi prenosi emotivnu dubinu svog iskustva. Njena priča nas podsjeća na važnost ljudskih veza, podrške i ljubavi u teškim vremenima.
Unatoč teškoćama, ona pronalazi snagu u svojim sjećanjima i ljubavi prema ljudima, pokazujući da, čak i u najtežim trenucima, ljudska duša može pronaći mir i ljepotu.
