Ovaj stav obično proizlazi iz razočaranja i negativnih iskustava, no psiholozi pružaju dublje razumijevanje ove tvrdnje. Većina stručnjaka se slaže da je ljudska priroda vrlo složena i da naš karakter nije isključivo uvjetovan genetikom ili iskustvima iz djetinjstva. Znanstvena istraživanja pokazuju da osobine ličnosti mogu evoluirati tokom života, iako neka osnovna obilježja karaktera često ostaju stabilna. Na primjer, osoba koja je sklona impulzivnim reakcijama može naučiti bolje kontrolirati svoje ponašanje, osobito ako se podvrgne terapiji ili primijeni tehnike samoregulacije.
Jedan od ključnih faktora u procesu promjene je motivacija. Ljudi koji iskreno žele promijeniti određene aspekte svog ponašanja i ulažu trud u osobni razvoj mogu postići značajne promjene. Istraživanja pokazuju da oni koji aktivno rade na sebi, kroz terapiju, obrazovanje ili samopomoć, imaju veću šansu da mijenjaju negativne obrasce ponašanja. S druge strane, osobe koje ne priznaju svoje greške ili imaju nisku samosvijest obično nastavljaju ponavljati iste negativne obrasce.
Psihologija također ističe značaj društvenih i okolišnih faktora u oblikovanju ljudskog ponašanja. Neki ljudi razvijaju destruktivne karakteristike zbog traumatičnih iskustava, loših životnih uvjeta ili negativnog utjecaja okoline. U takvim situacijama promjena okolnosti i podrška mogu značajno pomoći u promjeni ponašanja. Na primjer, osoba koja je odrasla u nasilnom okruženju može razviti agresivne sklonosti, ali uz odgovarajuću terapiju i pozitivne utjecaje može naučiti kako kontrolirati svoje impulzivne reakcije.
Međutim, postoje osobe čije su karakteristike toliko duboko ukorijenjene da je promjena vrlo teška. Na primjer, ljudi s narcističkim ili antisocijalnim poremećajem ličnosti često imaju duboko usvojene obrasce ponašanja koji su otporni na promjenu. Iako terapija može pomoći u smanjenju simptoma i boljem razumijevanju vlastitog ponašanja, dugoročna promjena kod tih osoba često nije moguća. To je zbog toga što im obično nedostaje unutarnja motivacija za promjenu i ne prepoznaju svoje ponašanje kao problem.
Stoga, izreka „jednom pokvaren, uvijek pokvaren“ najčešće se odnosi na osobe s ozbiljnim poremećajima ličnosti koji pokazuju manipulativno i neempatično ponašanje. Takve osobe rijetko traže pomoć i obično ne smatraju svoje ponašanje problematičnim, pa može izgledati kao da ljudi ne mogu mijenjati svoje osobine. Ipak, mnogi psihologi vjeruju da većina ljudi ima kapacitet za promjenu uz pravi pristup, podršku i vlastitu volju.
Ljudski mozak i osobnost imaju sposobnost prilagodbe, a kroz terapiju, samopomoć i pozitivan utjecaj, mnogi mogu mijenjati svoje negativne obrasce ponašanja. Ukratko, iako se neka ponašanja i osobine mogu činiti nepromjenjivima, psihologija naglašava važnost motivacije, konteksta i mogućnosti za promjenu. Zbog toga, iako tvrdnja „ljudi se ne mijenjaju“ može biti istinita u određenim slučajevima, psihologija nam pokazuje da promjena nije samo moguća, već i stvarna za one koji su voljni raditi na sebi,piše Svezazenu
