Klodijana i Duško Maraš 11 godina uživaju u ljubavi i skladnom braku. Imaju pet kćerki i žive u selu Goševo na Goliji, gdje su uslovi za život surovi, pogotovo zimi. Djeca do škole u jednom pravcu imaju više od 13 km, ali uprkos svemu – oni su nasmijani i srećni, piše Žena.
Ova mlada Albanka zaljubila se u Srbina, njihova ljubavna priča počela je na neobičan način u Albaniji, a ova mlada i hrabra žena ističe da se nijedne sekunde nije pokajala zbog svoje odluke.
Kuma je došla u moje selo da me posjeti sa svojim kumom i tako smo se upoznali 6. marta 2013, a uzeli smo se 28. aprila iste godine. Tada sam imala 15 godina, a Duško 37. Danas je veoma teško naći osobu sa kojom ćeš dijeliti i dobro i zlo, sa kojom ćeš osnovati porodicu – ispričala je Klodijana.
Albanka i Srbin imaju pet kćerki
Kako je rekla Klodijana, godine, druga država, veroispovest, drugačija kultura i običaji nisu bili prepreka.
Ja sam katolkinja iz Albanije, plašila sam se kako će sve izgledati kada dođem u Srbiju. Bilo je u početku povuci – potegni, nisam razumijela ni jezik, sve mi je bilo novo. Ali, eto, izgleda da je Bog umiješao prste i sve je ispalo kako treba. Mi smo već 11 godina zajedno i uvijek smo tu jedno za drugo.
Sada imaju pet kćerki, a iako odrastaju u teškim uslovima, jer Golija zna da bude zimi veoma surova, te živa na termometru ode u debeli minus, niko od njih se ne žali. A samo do škole u jednom smjeru imaju više od 13 km.
Najstarija kćerka ima 10 godina, a najmlađa godinu i po dana. Snalazimo se kako znamo – kaže kroz osmijeh Klodijana.
Prihvatili su je kao rođeno dijete
Kada je pristala da se uda, znala je da Duškova finansijska situacija nije najbolja.
Znala sam sve, ali ako smo mi dobri ljudi, sve će da se sredi. Džabe ako imaš sve, a nemaš ljubav. Ako nema sloge u porodici, sve drugo ne vrijedi.
Kada se preselila u Duškov dom, naglašava da ju je njegova porodica prihvatila kao svoje rođeno dijete.
Moje zaove, to ne mogu nikad da zaboravim, plakale su od sreće kada sam došla. Gledale su me ne kao snaju, već kao svoje dijete, a i stvarno sam bila djevojčica. Kada sam se prvi put porodila, bila sam mlada i neiskusna, mnogo su mi se našle, pomagale i izlazile u susret.
Oboje su vrlo vrijedni, te se trude da svojoj djeci obezbjede što bolju budućnost.
Uglavnom sam kod kuće sa djecom, koliko mogu pomažem mužu oko radova u polju. Duško se bavi poljoprivredom, radio je i sa drvima, gdje god ga ko pozove, ide da pomaže – objašnjava.
Živeli bez kupatila i vode
Do skoro su živjela u staroj kući koja je pripadala svekru i svekrvi, u kojoj nije bilo ni vode, ni kupatila.
Nažalost, njih nisam upoznala. Ta kuća je u trošnom stanju, vrlo stara, ali zajedno smo se borili. Odlučili smo da gradimo nešto svoje. Moja Radica, zaovina kćerka, prijavila nas je u Humanitarnu organizaciju “Srbi za Srbe”. Vjerovala sam da će nam dobri ljudi pomoći, a onda se u sve uključila i naša draga Dragana Mirković. Mi smo uspjeli da sazidamo do druge ploče, a onda je stigla pjevačica i puno nam pomogla sa prijateljima i za sedam mjeseci je sve završeno.
