Najradosniji je to kršćanski blagdan, a uz Uskrs te Duhove, i najveći. Većina kršćanskih crkava slavi ga upravo na današnji dan, 25. decembra.
Božić je u brojnim zemljama i državni blagdan, neradni dan. U crkvama su slavljene mise polnoćke, a i na današnji, posebno božićnim pučkim misama, Božić slavi velik broj vjernika. Uoči Božića, na Badnji dan, običaj je da domaćin u kuću unosi drva – badnjake i pali ih na vatri, a ukućani bi ga posipali žitom – pšenicom, koja se (prema nekim običajima) ne bi čistila do ujutro. Katolici su se za Božić pripremali u vremenu došašća kada se četiri nedjelje prije blagdana rođenja Isusova pale i četiri adventske svijeće – svake nedjelje po jedna i svaka s različitom simbolikom (prva simbolizira nadu i vjeru, druga mir, treća ljubav, a četvrta radost).
Sijala se i božićna pšenica te ukrašavala božićna drvca na čiji se vrh uglavnom, prema tradiciji, stavlja ukras u obliku betlehemske zvijezde. Neizostavne su i jaslice koje katolici postavljaju najčešće ispod drvca u svoje domove kao simbol Kristova rođenja. Danas se u domovima vjernika pale tri božićne svijeće za vrijeme zajedničke molitve i zajedničkog blagovanja, kao simbol Svetoga Trojstva – Oca, Sina i Duha Svetoga. One će se, uz božićnu pšenicu, koja je simbol plodnosti, novog života i njegove obnove, naći na tradicionalnim blagdanskim trpezama. I nije bitno koliko je ta trpeza bogata, jer smisao je Božića okupljanje porodice i ljubav. Običaj je da se svijeće stave u božićno žito – pšenicu, a na sami se Božić gase komadom hljeba umočenim u crno vino.
Riječ “božić” umanjenica je riječi Bog koja je preuzeta kao naziv blagdana. Označava kako se toga dana rodio Bog – Isus. Prema Bibliji, Isusa, sina Božjeg, u Betlehemu je, u štalici na slami, okružena domaćim životinjama, rodila Djevica Marija uz zaručnika Josipa. Božić se počeo slaviti u Rimu u 4. stoljeću (u izvorima – 336. godine).
Iako ni dan-danas nije jasno zašto se Božić slavi baš 25. decembra, prevladava mišljenje da se tada počeo slaviti, jer se tog datuma u tada još uvijek većinski paganskom Rimu slavilo rođenje boga Sunca (Nativitas Solis Invicti – Rođenje nepobjedivoga Sunca) pa je Crkva, želeći potisnuti taj paganski praznik tada počela slaviti rođenje Isusa Krista, Božanskog Sunca s visine, pišu Vijesti.
