Ime ovog sela glasi Ojmjakon i ono broji svega 500 stanovnika. Najniža ikada zabilježena temperatura u ovom naselju iznosila je -71,2 stepeni celzijusa. Tridesetih godina prošlog vijeka ovo mjesto bilo je samo usputna stanica nomada, a danas je zavičaj nekih od najupornijih i najnepokolebljivijih ljudi. Uprkos niskim temperaturama, stanovnici ovog sela opstaju na svojim ognjištima i odbijaju da se presele u neke toplije predjele. Oni ističu da žive najnormalnijim životom i ne žale se na hladnoću.
Kako bi mogao izgledati život u ovom selu u toku najhladnijih zimskih meseci? I pored jako niskih temperatura, stanovništvo i dalje za ogrijev koristi drvo i ugalj. Kako nije moguće gajiti bilo kakve biljne vrste, mještani se bave pretežno stočarstvom i ribolovom pod ledom, a u najhladnijim zimskim mjesecima jedu meso irvasa i konja ili ribu. Imaju svega jednu prodavnicu u selu, u kojoj se snabdijevaju ostalim životnim namirnicama. Stanovnici Ojmjakona konzumiraju velike količine alkohola u toku zimskog perioda kako bi se zagrijali. Česte su restrikcije struje, kada se količine uglja smanje, pa se čitavo mjesto ‘gasi’ i tone u tamu na nekoliko sati. Ipak, stanovnici se ne žale na ovakve situacije i na njih gledaju kao na normalne pojave.
Djeca u Ojmjakonu idu svakodnevno u školu. Jedino ukoliko temperatura padne ispod 52 stepena, nastava se ne održava. Mještani imaju mrežu za mobilne telephone, ali uređaji često otkazuju uslijed niskih temperatura. Slična je situacija i sa automobilima. Stanovnici svoje automobile drže u zagrijanim garažama, a oni koji ne mogu priuštiti ovakvo sklonište za svoje četvorotočkaše, automobile ostavljaju napolju sa upaljenim motorima čak i po nekoliko dana. Ukoliko bi isključili motore, više nikada ne bi ponovo upalili svoja kola.
U Ojmjakonu većina stanovništva koristi poljske toalete, jer je gotovo nemoguće obezbjediti normalno funkcionisanje odvoda i cijevi. Cijevi se lako lede i pucaju na niskim temperaturama, pa poljski toaleti ostaju jedina opcija za stanovnike.
Još jedan od problema nastaje kada neko od stanovnika umre, jer je nemoguće otkopati zaleđenu zemlju i napraviti grobno mjesto. Iz ovog razloga sahrane traju i po tri dana. Pripreme za kopanje rake vrlo su složene i podrazumijevaju odleđivanje zemlje vrelim ugljem.
Neke od turističkih agencija stavile su ovo selo u svoje turističke ponude, pa ukoliko želite da doživite pravu zimsku idilu i osjetite kako vam se naočale lede na strašnom minusu, možete potražiti neku od ovih turističkih ponuda. Obilazak ovog mjesta može vas koštati od 112 000 do 371 000 ruskih rublji. Naravno, ova cijena može varirati u zavisnosti od turističke agencije koju odaberete i turističke ture za koju se opredijelite. Nadamo se da ste spremili tople kape, šalove i vunene rukavice, piše “Red info portal“.