U 2019. očekujemo rast od 3.5%, nakon okončanja trenutnog političkog zastoja, što bi otvorilo put ulaganjima u infrastrukturu te izvozne kapacitete. Državni budžet ostaje u malom suficitu, dok se blago povećava deficit tekućeg računa uslijed snažnije uvozne potražnje za potrošačkim i investicijskim dobrima, dodaje Stojić.
Nakon rasta na 3.4% u odnosu na prošlu godinu u Q2, visokofrekventni podaci ukazuju na nešto sporiji rast BDP-a u Q3 no još uvijek blizu 3%, podstaknuto ličnom potrošnjom i uslužnim sektorima. Rast maloprodaje iznosio je 9.2% (YoY) zbog daljnjeg rasta zaposlenosti (+2.5% YoY) i ubrzanog rasta plata (gotovo 4% YoY) kao i zbog 14% više turističkih noćenja. Istovremeno, sporija industrijska dinamika (0.8% YoY naspram 1.7% u Q2) i rast izvoza dobara (4% YoY naspram 12% u Q2) uslijed slabije EU potražnje i privremenog zastoja potražnje iz Turske, u kombinaciji sa stabilnim rastom uvoza snižava pokrivenost uvoza dobara prema 60%. Industrija je uglavnom usporila u području trajnih dobara te proizvodnji energije. S ekonomskom aktivnosti na snažnijem nivou u Q4 na krilima lične potrošnje, stabilizacije (neto) izvoza i građevine, zadržali smo prognozu rasta na 3.0% za 2018.
U 2019. očekujemo rast BDP-a na 3.5% nakon okončanja trenutnog političkog zastoja, što bi otvorilo put ulaganjima u infrastrukturu te izvozne kapacitete. Lična potrošnja je i dalje glavni pokretač zahvaljujući rastu plaća i zaposlenosti, višim doznakama, kreditiranju i rastu prihoda od turizma. Solidna inostrana potražnja, uklanjanje zabrana izvoza hrane na EU tržišta te viši energetski kapacitet će pojačati izvoz, no s obzirom na snažnu domaću potražnju, neto doprinos trgovine u 2019. ostaje negativan. Investicije će ubrzati rast zahvaljujući namjeri finansiranja od 700 miliona eura od strane EBRD do 2020, snažnijoj podršci budžetu zbog povećanih trošarina na gorivo te jača strana direktna ulaganja u energetski kapacitet. Konkurentnost se nije nimalo poboljšala jer BiH i dalje ostaje najniže rangirana privreda regije u anketi o globalnoj konkurentnosti. Unatoč malim poboljšanjima u rješavanju insolventnosti, Bosna i Hercegovina još uvijek veoma slabo prolazi u područjima kao što su ‘pokretanje posla’, ‘dobivanje električne energije’ u odnosu na konkurente. Rizici za rast u 2019. su pomalo negativni u slučaju političke nesigurnosti, odugovlačenja ili čak iz preokreta reformi, produžene slabosti izvozne potražnje.
Zbog specifične situacije sa implementacijom izbornih rezultata, proces formiranja vlasti može potrajati nekoliko mjeseci. Osim zastoja u javnoj potrošnji, na čekanju su i reforme poslovne klime, tržišta rada, jačanja institucija kao i restrukturiranje preduzeća u državnom vlasništvu, dok se vlasti suzdržavaju od MMF agende zbog trenutne snažne likvidnosti budžeta. Prioritetne reforme nakon izbora trebale bi biti smanjenje birokratije i administrativnih opterećenja te reforme javne uprave. Sve navedeno važno je za kredibilitet na evropskom putu Bosne i Hercegovine te rejting zemlje. Ako političke tenzije dovedu do dužeg zastoja vlade te preokrenu dosadašnji napredak, rejting Bosne i Hercegovine mogao bi se naći pod pritiskom (s našeg stajališta nije vjerojatno).
S obzirom na produženo formiranje državne vlade, privremeni režim finansiranja barem u Q1 2019. i sporiju javnu potrošnju, BiH ide prema još jednom budžetskom suficitu u 2019. blizu 1% BDP-a, te javnom dugu ispod 40% BDP-a. ‘Politika’ potcjenjivanja poreznih prihoda, boljeg ispunjavanja poreznih obveza i šira porezna osnovica mogli bi čak doprinijeti višem suficitu. Prema budžetu RS i planovima u FBiH, rizici na strani rashoda su također u porastu – od plata u javnom sektoru, troškova ratnih veterana i brige o djeci do subvencija u poljoprivredi – od kojih nijedan nije bio predviđen u posljednjem programu MMF-a. Očekujemo da će se apetit za potrošnjom smanjivati čim BiH pristupi MMF-u za novi stand-by aranžman, što će, zbog prošlih nepridržavanja, vjerojatno biti predmet prethodnih političkih radnji. Gledajući u budućnost, fokus politike bit će na fiskalnom prostoru za javne investicije kroz ograničavanje potrošnje i restrukturiranje državnih preduzeća, paralelno sa smanjenjem poreza na rad te birokratije.
