Mogu reći, ovako iz vjerničke perspektive, da sam prezadovoljan, jer ove godine, pored centralne manifestacije koja je upisana pod obavezom Vijeća ministara BiH, koju provodi Jevrejska zajednica BiH, postoje i brojne inicijative drugih organizacija u gradovima širom BiH za obilježavanje ovog datuma, i u tu ruku mogu biti sretan i zadovoljan zbog te činjenice“, kaže Kožemjakin, koji dodaje kako nije zadovoljan zbog činjenice da se negiraju zločini.
„Međutim, s druge strane, jako je puno historijskog revizionizma, pa čak i negiranja Holokausta, što se može vidjeti i u komentarima na društvenim mrežama. Ne znam stvarno koja bi bila primjerena reakcija, budući, koliko sam upoznat, u FBiH postoji zakon o zabrani negiranja, nisam siguran da li je usvojen, ali znam da je bilo govora oko tog pitanja, smatram da bi pod hitno trebalo donijeti jedan takav zakon o zabrani negiranja Holokausta i genocida, jer ostavlja prostora manipulacijama i historijskog revizionizma, koji uopšte ne uzima u obzir činjenice i činjenično stanje, već ide u korist nekih dnevno-političkih stvari, revidira se historija u BiH“, smatra Kožemjakin, koji je i član Međureligijskog vijeća BiH.
On dodaje i kako aktuelna politička situacija, sve te teme oko deklaracije HNS-a, zahtjeva za otcijepljenjem RS-a, inicijativa za ukidanjem naziva entiteta i druge stvari, uveliko utječu na ovakve stvari.
„Aktuelna politička situacija, naravno utječe, na ovakve stvari, ali to nas ne treba obeshrabriti da zaista radimo na tome, jer svjedoci smo da i u svijetu dolazi do izjednačavanja totalitarnih režima, pa se u isti koš stavlja nacistički sa komunističkim režimom, što je, po mom mišljenju apsurd, i nemoguće je da se porede te dvije stvari. Iako je svaki autoritativni režim za osudu, ne mogu se porediti ove dvije stvari i stavljati ih u isti koš, kao što je datum obilježavanja žrtava totalitarnih režima, poistovjećivati žrtve Holokausta sa žrtvama, naprimjer, koje su pale na križnom putu u Bleiburgu“, smatra Kožemjakin.
U brojnim gradovima u BiH, pogotovo u Mostaru, te u gradovima RS-a, postoje brojne ulice i ustanove koje nose imena po ratnim zločincima iz Drugog svjetskog rata, ali i ovog posljednjeg. Kožemjakin smatra kako je to neprihvatljivo.
„To je neprihvatljivo, jer smatram da je na političkim strukturama, a mi kao vjernici možemo samo inicirati takve stvari, jer mi inače kao društvo nismo dovoljno demokratski obrazovani, tako da niko i ne prilazi svojim izabranim predstavnicima koji su i izabrani da štite naša prava, da pokreću takve inicijative. Nadati je se da će politički predstavnici imati dovoljno sluha da pokrenu inicijative za promjenom takvih naziva, jer vrijeđaju osjećaje građana koji tu žive, ali i uopšte nije u skladu sa zdravim razumom da ulice pojedinih bosanskih gradova nose imena osuđenih ratnih zločinaca iz Drugog svjetskog rata, a vidimo i iz ovog proteklog“, smatra Kožemjakin.
Na ovogodišnjem obilježavanju Dana sjećanja na žrtve Holokausta bili su članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Šefik Džaferović, a Kožemjakin smatra da bi ovakve manifestacije morale biti mjesta gdje bi trebali prisustvovati svi članovi.
„Ove godine su na oblježavanju bila dva člana Predsjedništva BiH, što je također kod mene izazvalo gorak ukus, jer sam zaista želio vidjeti sva tri člana Predsjedništva na toj manifestaciji i komemoraciji žrtvama, jer bi to trebalo biti iznad svih njihovih dnevno-političkih razmirica koje imaju, odati pijetet žrtvama i doći zajedno na jednu takvu manifestaciju ne vidim zaista nikakvu prepreku“, ističe on.
Brojne su kritike na račun Dragana Čovića, koji redovno posjećuje godišnjice u Bleiburgu, ali ne i datume bitne za stradanja Jevreja i drugih žrtava iz Drugog svjetskog rata.
„Ne sjećam se da je ikada bio, ne bih stvarno da griješim, možda je i bio ili neko od njegovih saradnika“, kaže Kožemjakin.
On je mišljenja da se inače malo radi na tome, da se o Holokaustu jako malo zna, već se olako počinje zaboravljati, tako da ljudi olako sebi daju prostora, pogotovo na društvenim mrežama, da negiraju da je uopšte bio Holokaust.
„To je teško pogotovo nama, koji smo imali ogromne gubitke unutar naših porodica, a znate koliko je Jevrejska zajednica bila pogođena Holokaustom, gotovo 85 posto jevrejske populacije je u potpunosti uništeno. Mi preživjeli sretnici, koji smo uspjeli da preživimo to najveće zlo 20. vijeka smo ogorčeni kad se takve stvari dešavaju, kad jednostavno nema sluha za žrtve, to je nešto na čemu mi u Jevrejskoj zajednici insistiramo da se oda počast svim žrtvama, kako proteklog rata tako i Drugog svjetskog rata, bez obzira na njihovu naciju, religiju, porijeklo, jer svaka žrtva ima ime i prezime i to nam je izuzetno važno“, kaže Kožemjakin i dodaje:
„Mislim da je jedan od velikih problema nerazriješene političke među tri konstitutivna naroda, koji su u takvom stanju da ne vode dovoljno računa o žrtvama, postoji briga samo o žrtvama iz vlastitog naroda, a ne vidim da baš veliki broj građana osjeća pijetet prema žrtvama iz drugog naroda. To je nešto što bismo voljeli u budućnosti da promijenimo, i mislim da tu ima jako puno prostora za vjerske zajednice da rade sa svojim vjernicima po tom pitanju, shodno svim našim učenjima da su ljudsko dostojanstvo i ljudski život neprikosnoveno pravo od Boga dato…“.
Nakon Holokausta ljudi su rekli „nikad više“, pa se desila Srebrenica, opet je bilo „nikad više“, ali smo svjedoci da se i danas širom svijeta čine brojni zločini nad nevinim žrtvama.
„Sa pozicije malog čovjeka, čisto sumnjam da ćemo ikada doći u situaciju kada nećemo trebati govoriti „nikad više“, jer ne vidim za svog ovozemaljskog vijeka da ćemo doći u takvu situaciju. Činjenica je da ljudi ne uče iz historijskih grešaka, i da je i prije Holokausta bilo zločina genocida, i poslije Holokausta. Nažalost, tendencija je da će se oni i dalje dešavati. Mislim da nije dovoljno samo govoriti nikad više, već da se puno više mora raditi unutar društva u cjelini, počevši od obrazovnog sistema koji nedovoljno pažnje posvećuje uopšte ovom pitanju“, prenose vijesti.ba.
Kožemjakin na kraju kaže da se to izučava kroz predmet historije kroz samo jednu naučnu jedinicu koja govori o Drugom svjetskom ratu, iako se BiH obavezala određenim deklaracijama koje je potpisala da će unutar svog školskog sistema obrađivati i Holokaust, kao posebnu jedinicu o stradanju Jevreja u Drugom svjetskom ratu.
Haris Ljevo
