Kad je stanje njegove majke postalo toliko ozbiljno da je zbog njene vlastite sigurnosti morala biti zadržana u bolnici, Mark Hatzer se skoro pomirio da će izgubiti drugog roditelja, piše “Atma”
Sylvia je izgubila sjećanje i dijelove svoga uma, čak je jednom telefonirala policiji optuživši medicinsku sestru koja se brinula za nju za otmicu.
Promjena prehrane, koja se sastojala od velikih količina borovnica i oraha, imala je snažan utjecaj na njeno stanje i njezine recepte sada dijeli društvo za Alzheimerovu bolest.
Sylvia je također počela konzumirati i druge zdrave namirnice, uključujući brokulu, kelj, špinat, sjemenke suncokreta, zeleni čaj, zob, slatki krumpir pa čak i tamnu čokoladu s visokim postotkom kakaa, piše Collective evolution. Poznato je da su sve ove namirnice korisne za zdravlje mozga.
Mark i Sylvia zajedno su osmislili dijetu nakon što su odlučili da lijekovi koji su im na raspolaganju nisu dovoljni. Pregledali su istraživanje koje pokazuje da su stope demencije znatno niže u mediteranskim zemljama i kopirali su mnoge njihove prehrambene navike.
Mark, čiji je brat Brent također umro 1977., rekao je: “Kad je moja mama bila u bolnici, mislila je da je to hotel, ali najgori od svih u kojim je ikad bila.“
“Nije me prepoznala i nazvala je policiju jer je mislila da je oteta.“
“Otkad je moj otac i brat umro, uvijek smo bili vrlo bliska obiteljska jedinica, samo ja i moja mama, tako da je za nju bilo vrlo poražavajuće kad ne bi znala tko sam ja.“
“Preko noći smo od sretne obitelji postali obitelj u krizi.“
“Kad je napustila bolnicu, umjesto propisanih lijekova mislili smo da bismo možda mogli isprobati alternativno liječenje.“
“U nekim zemljama gotovo nisu ni čuli za Alzheimerovu bolest zbog njihove prehrane.“
“Svatko zna za borovnice, jagode, brazilski orah i orahe generalno – koji su očito oblikovani poput mozga kako bi nam dali znak da su dobri za mozak”.
Mark i njegova majka zajedno su prakticirali neke kognitivne vježbe poput križaljki, slagalica i susreta s ljudima u društvenim situacijama.
Mark je rekao: “To nije bilo čudo koje se dogodilo preko noći, ali nakon nekoliko mjeseci počela se sjećati stvari kao što su rođendani i ponovno je postala ona stara, budnija, angažiranija …
“Ljudi misle da kada jednom dobijete dijagnozu – vaš život je gotov. Imat ćete dobre i loše dane, ali to ne mora biti kraj. Za 82-godišnjakinju, ona funkcionira vrlo dobro, izgleda 10 godina mlađe, a kada biste je upoznali, ne biste primijetili da je proživjela sve ovo.
SPOSOBNOST TIJELA DA SE ISCIJELI JE VEĆA NEGO ŠTO BI VAM ITKO DOPUSTIO DA POVJERUJETE
Ova priča samo pokazuje kako su otporna naša tijela, ako imamo pravo okruženje. Većina takvih bolesti često se povezuje prvenstveno s prehranom, tako da se doista sve može preokrenuti pravilnom prehranom.
Naravno, neki od njih su genetske i možda ste nositelj gena, ali to nije jamstvo da će ti geni postati aktivni. Postoje stvari koje možete učiniti kako biste smanjili rizik. Naše zdravlje je naše najveće bogatstvo. Moramo shvatiti da imamo kontrolu nad svojim životom i svojom sudbinom.
Prije smo razmatrali temu o tome kako se aluminij nakuplja u mozgu i kako je to izravno povezano s demencijom i konkretnije Alzheimerovom bolešću – sposobnost identificiranja tog uzroka važna jer prepoznavanje toga znači da možemo učiniti nešto kako bismo ograničili izloženost i također očistiti naš mozak i tijelo od ovog štetnog teškog metala.
U članku pod naslovom “Jaki dokazi koji povezuju aluminij s Alzheimerovom bolešću”, nedavno objavljenom na portalu The Hippocratic Post, Exley je objasnio:
“Već znamo da je sadržaj aluminija u tkivu mozga kod osoba koje pate od Alzheimerove bolesti znatno veći nego što se može naći kod zdravih osoba slične dobi. Dakle, pojedinci koji razvijaju Alzheimerovu bolest u svojim kasnim šezdesetim godinama i kasnije, nakupljaju više aluminija u njihovom mozgu nego pojedinci iste dobi bez bolesti.
Veće razine aluminija u mozgu pojedinaca otkrivene su s dijagnozom Alzheimerove bolesti, a ti pojedinci su bili neuobičajeno izloženi aluminiju kroz okoliš ili na njihovom radnom mjestu. To znači da Alzheimerova bolest ima mnogo ranije doba nastanka, na primjer, u pedesetim ili ranim šezdesetim, kod pojedinaca koji su bili izloženi neuobičajeno visokim razinama aluminija u svakodnevnom životu.”
Njegovo najnovije istraživanje pod nazivom: “Aluminij u moždanom tkivu kod Alzheimerove bolesti”, jedna je od mnogih studija koje su on i njegov tim godinama provodili na temu aluminija.
Međutim, vjeruje se da ova studija ima značajnu vrijednost jer su znanstvenici prvi put mjerili razinu aluminija u mozgu tkiva pojedinaca s dijagnozom obiteljske Alzheimerove bolesti. (Alzheimerova bolest ili AD smatra se obiteljskom ako dvije ili više ljudi u obitelji pati od te bolesti.)
Prema njihovom istraživanju, koncentracije aluminija pronađene u tkivu mozga kojeg su donirale osobe koje su umrle s dijagnozom obiteljske Alzheimerove bolesti, bile su najviše razine izmjerene u ljudskom mozgovnom tkivu.
Profesor Exley je napisao:
“Sada pokazujemo da su neke od najviših razina aluminija ikad izmjerene u tkivu ljudskog mozga pronađene kod pojedinaca koji su umrli s dijagnozom obiteljske Alzheimerove bolesti.
Razine aluminija u tkivu mozga pojedinaca s obiteljskom Alzheimerovom bolešću slične su onima zabilježenim kod pojedinaca koji su umrli od encefalopatije uzrokovane aluminijem dok su imali renalnu dijalizu. “
Objasnio je:
“Obiteljska Alzheimerova bolest je rani oblik bolesti, s prvim simptomima koji se javljaju već s 30 ili 40 godina starosti. To je iznimno rijetko, možda 2-3% svih slučajeva Alzheimerove bolesti. Njegove baze su genetske mutacije povezane s proteinom nazvanim amiloid-beta, protein koji je bio jako povezan s uzrokom svih oblika Alzheimerove bolesti.
Pojedinci s obiteljskom Alzheimerovom bolešću proizvode više tog proteina i do početka simptoma Alzheimerove bolesti dolazi mnogo ranije u životu.”
PRVI KORAK KA PROMJENI JEST PODIZANJE SVIJESTI
Kako sve više i više svijest raste, uključujući prave uzroke tih neurodegenerativnih poremećaja mozga, to više toga možemo učiniti kako bismo ih spriječili, čak i tretirali, a nadamo se, na kraju eliminirali stvari poput aluminija i drugih kemikalija u našoj hrani kako bismo spriječili da se ta bolest uopće događa.
