Stotine rođaka, prijatelja porodice i komšija 12-godišnjeg N.M, koji se ubio hicem iz očevog pištolja, na sahrani mališana u Medveđi imalo je samo jedno pitanje – zašto? Upravo se to pitao i otac mališana, čiji je pištolj Nikola krišom uzeo, stavio sebi cijev u usta i opalio!
– Nikola nikada nije volio oružje. Nije želio sa mnom ni u lov. Pošao bi donekle, pustio kerove i vratio se kući. Nikada nije tražio ni da razgleda pištolj. Ja sam oružje držao po propisima zaključano. Posebno je pištolj bio zabravljen, sa tri šrafa koja sam teško zašrafio. Kako mu je pošlo za rukom da ih odvrne i uzme pištolj, nije mi jasno. Našao sam i metke mada mu nikad nisam pokazivao, ubacio ih u šaržer i opalio. Zašto? – skrhan bolom priča Siniša, piše “Srpski Telegraf“.
Dječak je za sobom ostavio oproštajno pismo, u kojem je naveo da ne može da trpi kritike zbog loših ocjena.
– Sada nećete imati više koga da kritikujete. Nadam se da će vas usrećiti moj bratić, za koga očekujete da će biti bolji nego ja. Više nemam šta da vam ostavim osim ušteđevine od 15 eura… – napisao je mališan u oproštajnom pismu prije nego što je stavio cijev pištolja u usta i povukao oroz.
Otac kaže da ovakvu strašnu tragediju koja ih je snašla ni u snu nije mogao da zamisli.
– Nevjerovatno je to što se dogodilo. Jezivo. Bilo je razgovora samo zbog jedne slabije ocjene na polugodištu. Međutim, dječak je odmah počeo da uči i nagovijestio da će se, čim počne drugo polugodište, javiti da je popravi. To nas je, izgleda, uljuljkalo i ništa nije nagovještavalo tragediju, ali.. – teško prevaljujući riječi preko usana, priča Siniša.
Ni majka Sandra s tragedijom ne može da se pomiri. Na sahrani je ridala ljubeći sina u kovčegu i prolivajući suze nad njegovim lice. Njen suprug je nijemo stajao pomjerajući se samo kad je trebalo da je podigne sa kovčega jer se plašio nove tragedije, pošto je trudna.
– Nikola, dušo, sine, zar brata da ne upoznaš? – otrgli su se jecaji rođaka.
Kada su ponijeli kovčeg iz kuće, majka Sandra je vrisnula toliko jako da se čuo odjek sa okolnih brda, a Siniša ju je pridržavao da se ne sruši. Uz majku počela je da jeca i Nikolina baka…
– Sine moj, ne da baka tebe, morate ga vratiti – jaukala je ona ljudima koji su bijeli kovčeg iznosili iz kuće.
Tragedija se dogodila u ponedjeljak oko 18 sati, kada je Nikola ostao sam u kući. Otac je bio u šumi, a majka sa mlađim djetetom, Nikolinom sestricom u komšiluku.
– Supruga me je pozvala telefonom u sumrak. Nisam razabrao šta mi govori jer je bila usplahirena, ali sam shvatio da se nešto loše desilo, pa sam požurio kući. A onda šok, Nikola je ležao na podu sa glavom u lokvi krvi, a kraj tijela je bio pištolj. Kasnije smo pronašli i tu poruku – govorio je jecajući otac Siniša.
Šta se to prelomilo u dječjoj psihi, teško je odgonetnuti. Roditelji nisu ništa primijetili, ali nastavnici kažu da im je nešto ipak skrenulo pažnju na Nikolu.
– Svi smo znali Nikolu kao veselog i marljivog dječaka. Zašto ga je ta ocjena toliko pogodila je neobjašnjivo. Vidio sam da je tužan i dogovorili smo se sa roditeljima da ga od polugodišta iz škole u Medveđi prebacimo u odjeljenju škole u Sijarinskoj banji. On je to radosno prihvatio i bilo je samo pitanje dana. Evo, već iduće sedmice, ali nas je preuhitrio – kaže jedan nastavnik iz Medveđe.
