Dan žena prigrlile su mnoge kulture diljem svijeta. Prvi Dan žena obilježen je 8. marta 1909. u Sjedinjenim Američkim Državama deklaracijom koju je donijela Socijalistička partija Amerike. Između ostalih važnih historijskih događaja, njime se obilježava požar u fabrici Triangle Shirtwaist u New Yorku 1911, u kojem je stradao velik broj žena. Iako mnogi danas gledaju na Dan žena kao na komercijalizirani praznik, on ustvari predstavlja borbu koju su žene morale voditi da bi uživale prava kao muškarci. Dobile su pravo glasa, pravo na obrazovanje, pravo na odabir majčinstva, pravo na obnašanje svih funkcija u društvu te sva temeljna prava osigurana zakonima.
Iako su se žene u demokratskim društvima izborile za ravnopravnost spolova, u brojnim kulturama trećeg svijeta još se, nažalost, smatraju manje vrijednim, a u mnogim razvijenim zemljama svijeta ravnopravne su sa muškarcima, ali tek na papiru. Upravo zato Dan žena predstavlja podsjetnik na sve ono što su žene dosad postigle te poticaj za sve ono što se još može učiniti kako bismo živjeli u ravnopravnom društvu bez predrasuda i diskriminacija.
Ideja da se obilježava Međunarodni dan žena pojavila se prvi put početkom 20. stoljeća, u doba brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koja je često dovodila do protesta zbog loših radnih uvjeta. Žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila javno su demonstrirale 8. marta 1857. u New Yorku zbog loših radnih uvjeta i niskih plata. Rastjerala ih je policija, a one su dva mjeseca kasnije osnovale sindikat. Protesti 8. marta događali su se i narednih godina, od kojih je najpoznatiji bio onaj 1908, kada je više od 15.000 žena marširalo kroz New York, tražeći kraće radno vrijeme, bolje plate i pravo glasa.
Dvije godine kasnije održana je prva međunarodna ženska konferencija u Kopenhagenu u organizaciji Socijalističke internacionale te je ustanovljen Međunarodni dan žena na prijedlog slavne njemačke socijalistice Clare Zetkin. Već iduće godine Dan žena obilježilo je više od milion ljudi u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj.
Prije Prvog svjetskog rata, 8. marta 1913., žene širom Evrope održale su demonstracije za mir, a one su povodom Međunarodnog dana žena u Rusiji bile prvi stadij revolucije u toj državi. Nakon Oktobarske revolucije boljševička feministkinja Aleksandra Kolontaj nagovorila je Lenjina da 8. marta postane državni praznik te se on tokom sovjetskog razdoblja koristio za obilježavanje herojstva radnica.
U bivšoj su državi na Dan žena, žene su na radnim mjestima dobivale cvijeće, uglavnom karanfile, a mogle su ranije poći kući. U mnogim je državama taj praznik s godinama izgubio ideološku osnovu i postao prilika muškarcima za iskazivanje ljubavi i poštovanja prema pripadnicama suprotnog spola, posluživši kao preslika majčinog dana i Valentinova u zapadnim državama. U zapadnom svijetu Međunarodni dan žena uglavnom se prestao obilježavati 1930-ih, dijelom i zbog toga što ga se povezivalo s komunizmom, te je zamijenjen Majčinim danom, koji se u tim zemljama obilježava svake druge nedjelje u svibnju. Valja napomenuti kako je Međunarodni dan žena u Afganistanu nacionalni praznik, a kao blagdan proslavlja se još u Armeniji, Azerbajdžanu, Bjelorusiji, Kambodži, Kubi, Kazahstanu, Kirgistanu, Moldaviji, Mongoliji, Crnoj Gori, Rusiji, Tadžikistanu, Turkmenistanu, Ugandi, Ukrajini, Uzbekistanu, Vijetnamu i Zambiji.
