Građani su ogorčeni jer kažu da cijene voća i povrća pod platanima prelaze svaku mjeru i ko ima plitak džep pijacu zaobilazi u širokom luku, piše “Glas Srpske“.
Cijena kilograma jabuka na trebinjskoj pijaci je dvije KM, dok je u Banjaluci upola jeftinije. Banane koštaju 2,5 KM, a kilogram krušaka i do 3,5 maraka, a u najvećem gradu Srpske ovo voće može da se kupi za dvije marke. Grožđe je sedam KM, kilogram limuna čak četiri KM, dok su orasi 20 maraka po kilogramu.
Krompir je u Trebinju najjeftiniji, a kilogram košta marku, ali je sve ostalo mnogo skuplje. Luk košta enormne četiri KM, dok je u Banjaluci upola manje, dok je vezica blitve marku, a spanaća duplo više. Tokom zime vezica blitve je koštala čak dvije KM, a od toga se ne može ni pola ručka pripremiti.
– Što je mnogo, mnogo je – kažu Trebinjci.
Veljko Benderać, koga smo zatekli sa cekerom u rukama, veoma je razočaran.
– Došao sam da kupim nešto voća i povrća, ali ću se po svoj prilici kući vratiti praznog cekera. Da živimo u Irkutsku, na najdaljoj tački na Sibiru, ovakve cijene bih možda i razumio, ali u Trebinju ne mogu nikako. Mi smo ovdje u “pitomini”, imamo uslove, a i gajimo sve. Imamo voćnjake, vinograde, tu su nam blizu i Čapljina i Imotski, mandarine bi trebalo da budu najjeftinije, ali nije tako. Mislim da su prodavci svjesno podigli cijene jer subotom “proradi Stradun” – kaže Benderać.
I, zaista, tokom vikenda, pogotovo na pazarni dan, subotom, veliki broj Dubrovčana i Hercegnovljana dođe na trebinjsku pijacu. Cijene za njih su više nego povoljne, a njihova platežna moć daleko prevazilazi trebinjsku.
– Za mene su svi kupci isti. Imam dosta stalnih mušterija iz Dubrovnika koji me znaju dan prije dolaska u Trebinje pozvati telefonom i naručiti šta da im spremim. Sve što imam na tezgi sve sam sama uzgojila, bez ikakvih vještačkih dodataka, a ljudi su to očigledno prepoznali, tako da im i cijene odgovaraju – prokomentarisala je kratko jedna prodavačica na pijaci u Trebinju.
Da je zaista tako svojom primjerom potvrdila je i Dubrovčanka Marija Lovrić.
– Posljednje dvije godine svake subote odlazim u Trebinje. Po iznimno nižim cijenama u odnosu na naše kupujem voće i povrće, a, što je najvažnije, vidi se da je to prirodno i zdravo. Isto tako, u ovdašnjim supermarketima kupujem i ostale prehrambene proizvode, koji su isto tako znatno jeftiniji nego kod nas, još na to dodajte i povrat poreza, onda se stvarno isplati ovdje kupovati – kaže Lovrićeva, dodavši da nakon kupovine obavezno sa porodicom svrati na pečenje pa put mora.
Svega dvadeset i koji kilometar dalje, u Bileći, cijene su mnogo pristojnije za Trebinjce. Pa onda nije čudno što se u Trebinju, kako mnogi kažu, događa pijačni paradoks. Dubrovčani kupuju u Trebinju, a Trebinjci pazare u Bileći.
Računica
Cijene u Trebinju izražene su u konvertibilnim markama, ali na pijaci je moguće platiti i u hrvatskim kunama, kao i u evrima.
– Računica Dubrovčana je sljedeća: za 60 kilometara puta potroši se do 70 kuna goriva koje anuliramo razlikom cijena kupljene robe, a sve cijene upoređuju se množenjem marke u kune po kursu jedan naprema četiri – kaže Dubrovčanka Marija Lovrić.
