Đorđe Marković iz sela Čepura, pored Paraćina (Srbija) je dječak koji ima samo 16 godina, a ponaša se i razmišlja kao da ima 40 godina što ne čudi jer ga od kad zna za sebe prate nedaće.
Život ga nije mazio, a već od malih nogu je počeo da se bavi poljoprivredom i seoskim poslovima kako bi izdržavao svoju porodicu. I pored brojnih obaveza koje nikako ne idu uz život jednog djeteta, on je stizao i da redovno ide u školu.
Da stvari budu gore, a da maler kada krene on ne staje, osjetio je vrlo dobro Đorđe na svojoj koži…
Prije tačno tri godine, otac Aleksandar (69) se šlogirao i od tada je nepokretan, teško govori, vrši veliku i malu nuždu u krevetu. Njegova mlađa sestra Aleksandra (15) i on su uvijek tu za njega kada zatreba da se presvuče, opere, nahrani…
Pored brojnih muka, prije godinu dana se desila još jedna tragedija u porodici Marković. Njegova majka Željka koja je imala 45 godina je legla da spava i više se nije probudila. Zvanično, u pitanju je bio srčani udar, ali je porodica sutradan vidjela kako zmija izlazi iz njenog kreveta pa sumnjaju da ju je ujela u snu.
I pored tolikih muka koje su ih zadesile, Đorđe i njegova sestra ne savijaju glavu. Kažu kako im je potreban samo traktor kako bi sami mogli da obrađuju imanje jer sada moraju da plaćaju oranje. To ne mogu od 20.000 dinara koliko mjesečno dobijaju na ime očeve invalidske penzije i naknade za tuđu njegu čime jedva pokriju lijekove i račun za struju.
“Ja znam da sam samo dijete, ali moram da radim kako bi izdržavao oca i porodicu. Kupio sam čak i motornu testeru da je imam spremnu kad neko pozove da mu siječem drva za novac”, rekao je Đorđe.
Njegova sestra Aleksandra se brine o kućnim poslovima, kuva, čisti, pere i pomaže Đorđu oko pranja i čuvanja oca.
Danas Đorđe ide u prvu godinu srednje škole i zajedno sa sestrom pomaže nepokretnom ocu koji je 24 sta dnevno u krevetu. On hrani kokoške, svinje, radi po imanju seoske poslove, nadniči po selu svuda gdje ga zovu i gde ima posao za novac koji mu je prijeko potreban da bi pregurao mjesec u trošnoj kući sa sestrom i ocem. On je svestan da je sve na njegovim malim leđima, ali ne odustaje i ne predaje se već samo još vise radi kako bi zaradio novac.
Dušan Stanković Duci, vođa navijača Partizana iz Paraćina, momak koji pomaže nezbrinutoj, bolesnoj djeci u Paraćinu kaže da ga je ovaj slučaj posebno pogodio jer mu se dječak obratio riječima, “Ja ne želim pare, ja hoću samo da mi pomognete da kupim mašine sa kojima bih mogao da radim i zarađujem u daljem životu, da obrađujem zemlju svoju i siječem drva”.
Đole je dosta povučen, tih, ali je hrabar. Ipak, bude ga na primer sramota da ode po “brzu hranu” kada je gužva. On je svjestan da je na njemu sve ostalo i on zaista ne staje sa poslom. Budi se u 6 sati ujutru kako bi hranio kokoške i jednu svinju koju ima. Kad završi sa svim poslovima, odlazi od oca da ga pere i sređuje, a potom u školu. Kada se vrati iz škole ide da radi po selu za novac, kaže Duci za “Espreso“.
On nije ni sekundu razmišljao već je obećao Đorđu da će učiniti sve što je u njegovoj moći da mu pomogne. Njegov je i čest gost jer su se u muci zbližili.
Naime, Đoletu je potreban traktor (polovan), cirkular, ali i zamjena stolarije jer se kuća nalazi u jako lošem stanju i svuda ulazi hladan vazduh.
“Ono što smo mi primjetili da je korisno da se kupi je krevet koji se podiže na jednom djelu kako bi njegov otac mogao da se malo podigne jer u jednom mestu leži na starom kauču tri godine nepokretan. Takođe garderoba je potrebna i Đoletu i njegovoj sestri, ali i namirnice”, objašnjava Duci.
On je već otvorio račun u radnji za brzu hranu gde Đorđe i njegova sestra mogu uvijek da jedu kada su u školi.
Svako ko želi novčano da pomogne može da uplati novac na računima udruženja, ko želi da pošalje bilo šta od garderobe, higijene, namirnica koje su preko potrebne ili da ima neku ideju neka se javi u inbox FACEBOOK STRANICE.
Na ove račune možete finansijski pomoći Đorđu i njegovoj porodici:
Dinarski račun/ 205-0000000265615-98
Devizni račun/ 0070800050950
IBAN RS 35205007080005095047
Udruženje “Paraćin mali grad-veliko srce”
Svi koji su u prilici treba da pomognu Đorđu da od svog rada živi i hrani porodicu, da bude kao i sva ostala djeca jer on svakako nije kriv što su nesreće zavile njegovu kuću u crno.
