Osmanski sultan Sulejman I. na Zapadu je stekao nadimak Sulejman Veličanstveni, a u svojoj domovini Sulejman Zakonodavac. Rodio se vjerojatno 1494. u gradu Trabzonu, na sjeveroistoku današnje Turske.
Njegova majka bila je kršćanska robinja iz Grčke, a otac sultan Selim I. S 25 godina postao je 10. sultan ogromnog Osmanskog Carstva, koje je već tada bilo najmoćnija zemlja islamskog svijeta.
Sulejman I. divio se Aleksandru Velikom i, slijedeći svoj uzor, namjeravao je pokoriti čitav svijet. U 46 godina vladavine udvostručio je površinu zemlje.
Dovršio je osvajanje Srbije, zauzeo je otok Rod, velik dio Ugarske i Jemena, Iran, Moldaviju, Azerbajdžan, Libiju, Tunis, Alžir te proširio posjede u Iraku.
Kako bi se učinkovitije borio protiv Habsburgovaca, sklopio je savez s Francuzima te im davao trgovačke i diplomatske povlastice,pise Novi.
Život brzo prolazi, a smrt je neizbježna. Tko zna hoćemo li sutra dočekati svitanje? Svi su jednaki pred licem smrti, i bogat i siromah. Ona je nepristrana. Ova priča uči nas cijeniti život, i svaki, sudbinom poklonjen dan. Sulejman Veličanstveni je 10. sultan Otomanske imperije koji se na prestolu zadržao najduže od svih sultana.
Ležeći na postelji u posljednjim danima života, sultan Sulejman Veličanstveni pozvao je glavnog zapovjednika vojske da mu kaže svoje posljednje želje, piše atma.
To su bile samo tri želje.
1. Vladar je tražio da njegov kovčeg nose najbolji doktori Osmanskog carstva tog doba.
2. Druga želja je bila u tome da kad budu nosili njegov kovčeg, cijelim putem prosipaju zlatnike i drago kamenje.
3. Također, sultan je želio da njegove ruke vire iz kovčega, kako bi bile vidljive svima.
Zapovjednik vojske bio je zatečen onim što je čuo. Zapitao je Sulejmana o razlogu takvih želja, na što mu je Veličanstveni odgovorio:
„Neka najbolji doktori nose moj kovčeg, i neka svi uvide da su, čak, i najbolji doktori nemoćni pred licem smrti. Razbacajte moje zlato. Neka svi vide da bogatstvo stečeno u ovom životu, u ovom svijetu i ostaje. Neka svi vide moje ruke i spoznaju jednostavnu istinu: čak i vladar svijeta, sultan Sulejman Kanuni – odlazi iz ovog života praznih ruku!“
U povijesti svoga naroda Sulejman je zapamćen kao mudri vladar i veliki graditelj koji je podigao mnogo džamija, medresa, biblioteka, zgrada za socijalno ugrožene i mostova. Sulejman I. bio je iznimno dobro obrazovan i svjestan da je zakonodavstvo komplicirano i loše. U Carstvu su postojale dvije vrste zakona. Šerijatski ili Sveti zakon nije se smio mijenjati. Međutim, u sultanovoj nadležnosti bili su zakoni poznati kao kanuni – krivični, porezni i zemljišni zakon, a nisu se temeljili na šerijatu. Sulejman I. sakupio je sve kanune svih prijašnjih sultana i stvorio jedan, pojednostavljeni zakonik Kanun-i Osmani, koji će biti na snazi više od 300 godina.
Kršćanskoj raji toliko je smanjio davanja, da su im uvjeti života bili bolji u Osmanskom Castvu, što je mnoge navelo na migraciju na Istok. Smanjio je broj presuda s kaznom smrti i odsijecanja udova. Carstvo je steklo veliku prednost ispred europskih zemalja u obrazovanju nakon što je uveo besplatno školovanje za dječake. Obrazovni centri bili su u sklopu džamija, a uz njih su se često nalazile knjižnice, bunari, javne kuhinje i bolnice dostupne svim građanima.
Kulturni napredak bio je tako snažan da se razdoblje Sulejmanove vlasti naziva zlatnim dobom. Osnovane su stotine umjetničkih društava pod nazivom Zajednica talentiranih, a pristupiti su mogli umjetnici i obrtnici iz svih osvojenih zemalja. Redovite honorare je isplaćivao sam sultan. Sulejman I. bio je dobar pjesnik, a pisao je pod pseudonimom Muhibbi (Ljubavnik). Neki Sulejmanovi stihovi postali su česte turske uzrečice. Vjerojatno je imao tri supruge i ukupno 11 djece. Oženio je konkubinu Hürrem (u Europi prozvanu Roxelana), dozvolio joj da do kraja života živi na dvoru i time prekršio tradiciju.
