Oni su najčešće išli pješice, ilegalno prelazeći brojne granice, a posljednjih šest mjeseci proveli su u privremenom migrantskom centru za porodice sa djecom u hotelu Sedra u Cazinu.
“Konačno smo stigli u Evropu, vama svima u Bosni i Hercegovini hvala puno”, stajalo je u poruci koju smo dobili od Junusa. Prema njegovim riječima, on je sa svojom porodicom čak 24 puta bezuspješno pokušavao da pređe hrvatsku granicu. Konačno je uspio iako je to za oko 8.000 drugih migranata u Krajini još samo želja, pogotovo nakon posljednjih nemira i sukoba među migrantima, te pojačane kontrole policije i graničara u obje države.
O Junusu je priču objavio portal “Oslobođenje” prošle jeseni, kada su njih troje tek stigli u Bihać. Njihovo kretanje bilo je mnogo otežano jer je Durdana teški paraplegičar. Junus ju je nekada gurao, a nekad kao zapregu vukao sa kolicima i stvarima na njima. Međutim, kada su ilegalno pokušavali prelaziti granicu, Junus je Durdanu nosio na leđima, dok je maloljetna Amina hodala za njima. I posljednji put, kada su konačno uspjeli pobjeći iz Bosne i Hercegovine, bilo je tako.
“Dugo smo se nadali da će nam se neko smilovati i da će nam pomoći da nas automobilom preveze preko granice, ali to se nije desilo. Na kraju smo ipak uspjeli proći do Evrope, ali pješačeći”, potvrdio je Junus.
Junus sa polusestrom – Facebook
Oni su napustili Afganistan zbog teškog života, ali i na nagovor svojih učitelja u školama koje su proganjali talibani. Propustili su nekoliko godina školovanja, a Junus je, kako kaže, bio odličan učenik. Francuska je od početka bila njihov cilj, jer tamo žive njihova rodbina i roditelji nepokretne Durdane. Trenutno su smješteni u azilantskom centru zatvorenog tipa i jedva čekaju da se ujedine sa ostatkom porodice.
