Mirsada Hadžić učenica je prvog razredna srednje škole. Od svoje desete godine bila je primorana da nauči sve poljoprivredne poslove. Otac joj se razbolio, a ona je zajedno sa majkom i sestrom, još kao dijete, imala samo jedan cilj – olakšati ocu njegovu nimalo laku svakodnevicu.
“Tada mi je bio period kad sam najviše radila. Uzorala sam cijelu zemlju, 100 dunuma. Oni koji će znati za dunume, znaju koliko je to”, priča Mirsada za “Dnevnick“.
Za ovu hrabru i izuzetno vrijednu djevojku mnogi u Bosanskoj Dubici imaju samo riječi hvale.
Ona sama tanjira, ore, sije, vozi traktor, kreči kuće, brine za svu stoku.
“Poslove radim preko dana a navečer prije spavanja uzmem i pročitam par lekcija da ne dobijem jedinicu. Omladina danas gleda kako bi išla u kafanu, pila, provodila se”, kaže Mirsada.
Njeni vršnjaci, koji uglavnom slobodno vrijeme provode na drugačiji način, ne razumiju baš najbolje Mirsadine navike.
“Najgore mi je i to mi je najžalije što se drugi ismijavaju na moj račun, malo mi smeta ono, ali onako, pustim ih neka rade šta hoće. Njima na dušu. Ja da sam na njihovom mjestu, mene bi bilo sramota. Neki mi kažu što ne izlaziš u grad, ja kažem ne mogu. Prije bih pomogla ocu nego trošila pare okolo”, kroz suze objašnjava Mirsada.
Zbog mnogo posla kojeg ima svaki dan Mirsada ne stiže da se maksimalno posveti ni školi, ali ni svom privatnom životu.
“Na more nikad nisam otišla. Nisam osjetila taj miris mora, taj pijesak koji su svi u mom društvu osjetili i ušli u to more, a ja zavisi da li bih otišla na more, pošto imam sve više i više poslova u poljoprivredi”, kaže Mirsada.
“Pomozite roditeljima dok ih imate, kad ih ne budete imali, žalićete”, zaključuje ova srednjoškolka, koja svojim primjerom mnogima održala lekciju o tome kako bi trebalo da se djeca ophode prema svojim roditeljima i životu uopšte.
