“Mirsada će biti presretna. To je njena velika želja koju nisam u mogućnosti bila da ispunim”, kazala je potresnim glasom Mirsadina majka Hamida i nastavila:
“Radim u pilani od sedam ujutro do pet poslijepodne, sve je na njoj. Mirsada kuha, pere, čisti. Neki dan je sijala kukuruze, frezala, krečila kuću…”
Povjerava da su zbog bolesti supruga morali prodati deset krava koje su imali, ostala su im dva konja, i vrlo često im zafali i hrane.
Pored Mirsade ima još jednu kćerku koja je, naglašava, prije nekoliko dana proglašena najboljim golmanom rukometne reprezentacije BiH, a da bi joj obezbijedila potrebnu opremu, vrlo često se odriču i onog najosnovnijeg za život.
“I njoj je želja da ode na more, ali, mala je još, ona može i sačekati. Voljela bih da Mirsada ode jer joj je to ogromna želja. Voljela bih da malo odmori. Sve nam je potrebno, i hrana i odjeća, ali, ne mogu ljudima isčupati dušu. Najvažnije mi je da Mirsadi ispune želju ako mogu”, podcrtala je drhtavim glasom Hamida.
Na upit da li će biti prevoz problem ukoliko Mirsada prihvati neku od ponuda koje su stigle u “Hayatovu” redakciju.
“Hoće, veliki problem. Nemam sredstava da platim ni prevoz, ni da joj dam džeparac. I Mirsada je nekada trenirala rukomet, ali, morala sam je ispisati jer nisam mogla izdržati. Znam da joj je to veliki žal, ali, eto, ulažem u ovu mlađu kćerku koliko mogu, jer se pokazala najboljom. Nije lahko”, dodala je Hamida.
Otkriva da ni ona nikada nije putovala, niti more vidjela, jer, ističe: “nisu nikada bili u mogućnosti”.
Djevojčicama nije u mogućnosti ni da kupi odjeću, knjige, a o mobitelima i kompjuterima, i svim pogodnostima u kojima uživaju njihovi vršnjaci, za njih su još neostvareni san.
“Takav je život. Borimo se, ali, nismo u mogućnosti puno toga, iako bismo željeli. Najvažnije je da moja Mirsada vidi more, i hvala svima koji joj žele pomoći da ostvari san”, zaključila je Hamida.
Napomena: Svi koji želite pomoći porodici Mirsade Hadžić možete pozvati njenu majku Hamidu na broj: +387 (0)61 445 512.
