No u Kinšasi, glavnom gradu Demokratske republike Kongo, to je na razini najgore noćne more.
U gradu s 13 miliona stanovnika vožnja na posao borba je sa zagušenim cestama punim rupa, prekrcanim i šripavima autobusima i taksijima, začinjena nesnosnom bukom trubljenja, zagađanjem i nesrećama, prenosi “Jutarnji“.
Ukratko, prevoz je pakao. I to na temperaturi zraka koja podsjeća na pakao.
Putnici se takvim u vožnjama imaju prilike dobro upoznati i s ‘mirisima’ svojih suputnika.
“Svaki dan smo natiskani kao sardine. Do grada stižete potpuno iscrpljeni”, kaže student engleskog Esperant Kashama.
U ‘špici’ prosječna brzina kretanja ispod je deset kilometara na sat, a iz predgrađa do centra grada potrebna su dva sata.
Kao i druga dva afrička megagrada, Kairo i Lagos, Kinšasa nije uspjela pomiriti rapidni rast populacije i lošu infrastrukturu.
U idućim godinama to će biti još teže jer će do 2030., po procjeni UN-a Kinšasa biti među deset najnapučenijih gradova svijeta.
U nedostatku prigradske željeznice, grad je fatalno ovisan o cestama. Brojne inicijative da se riješe gužve dosad nisu urodile plodom. Kongoanska vlada nedavno je kupila desetke autobusa stranih kompanija kako bi vožnja bila ugodnija, no ne nužno i brža.
Dosadašnji pohabani gradski autobusi imali su nadimak “duhovi smrti” zbog očajnog održavanja.
Vlasti pokušavaju stati na kraj i nepoštenim taksistima kako bi suzbili pljačke i otmice. Svi vlasnici taksija od prošle godine moraju imati žuta vozila.
Sada se na cestama u Kinšasi sve žuti, ali to djevojci koja nije otkrila pravo ime nije pomoglo da ne bude žrtva kriminala.
“Ušla sam u taksi s još jednim, mislila sam, putnikom, ali to je bio suučesnik”, ispričala je.
Na zadnjem sjedištu ju je ‘suputnik’ uhvatio za vrat i uzeo joj sav novac i telefon, a potom su je izbacili iz taksija.
“To sam prijavila policiji, a oni su od mene tražili sto dolara da bi pokrenuli istragu”.
