Zatvorenici, koji su ranije veći dio dana provodili zaključani u ćeliji, danas imaju priliku da se obučavaju i obrazuju, a uloga čuvara iz korijena je promijenjena, piše “Blic“.
Dok je u starom sistemu stopa povratka kriminalu nakon odslužene kazne iznosila 60-70 posto, dvije godine nakon uvođenja reformi pala je na svega 20 posto, a poslije pet godina na 25 posto.
Danas zatvorenici vježbaju jogu, koja ih smiruje.
– Ne želimo bijes i nasilje na ovom mjestu. Želimo smirene i miroljubive robijaše – kaže direktor Zatvora u Haldenu Ore Hojdal.
Smirenost nije jeftina. Troškovi smještaja po zatvoreniku iznose oko 100.000 eura godišnje, dok, na primjer, u Engeskoj i Velsu iznose 45-55.000 eura.
Princip “Dinamičke bezbjednosti” podrazumijeva da čuvari i zatvorenici sve rade zajedno: zajedno jedu, igraju odbojku, odmaraju se, što čuvarima omogućava da razgovaraju s njima i da ih motivišu.
– Mi smo zatvorski službenici, a ne čuvari. Naravno da brinemo o tome da osuđenici odsluže kaznu, ali im takođe pomažemo da postanu bolji ljudi. Mi smo njihovi uzori, treneri i mentori – kaže Hojdal.
Zatvorske ćelije su dizajnirane da svedu na minimum osjećaj zatvorenika da su iza rešetaka, kako bi se ublažio njihov psihološki stres, a arhitektura uskladila sa okolinom. Zatvor, čija je izgradnja koštala više od 150 miliona eura, sastoji se od dvospratnih zgrada i drvenih kućica nalik na bungalove, koji više liče na moderan univerzitetski kampus, nego na zatvor. Zatvorski kompleks, oko koga raste drveće, okružuje debeo betonski zid, ali nigdje nema bodljikave žice, niti električne ograde. Svaki zatvorenik ima svoju ćeliju, sa toaletom, tuš-kabinom, frižiderom, stolom, ravnim TV ekranom i pogledom na šumu, kao i čajnu kuhinju.
– Nije lako kada vam oduzmu slobodu. U Norveškoj, kazna podrazumijeva samo lišavanje slobode. Ostala prava ostaju. Zatvorenici mogu da glasaju, da se obrazuju, imaju pravo na liječenje – sva prava kao i svaki drugi norveški državljanin. Pogriješili su i moraju da budu kažnjeni, ali i dalje su ljudska bića – kaže Hojdal.
Od prvog dana boravka u zatvoru počinju pripreme za njihovo oslobađanje, a svi će jednoga dana biti oslobođeni, jer u Norveškoj ne postoji doživotna robija.
– Ako se prema njima budemo odnosili kao prema životinjama, pustit ćemo na ulicu životinje. Mi oslobađamo vašeg komšiju – kaže Hojdal.
U garaži u krugu zatvora, robijaši od 08.15 do 20.30 (osim jednog sata odmora u ćeliji) uče automehaničarski zanat. Cilj je da im se pruži osjećaj normalnosti kako bi se usredsredili na pripremu za novi život nakon izlaska. Kada budu pušteni, mnogi od njih će biti kvalifikovani mehaničari, stolari ili kuhari.
Obuka zatvorskog službenika u Norveškoj traje dvije-tri godine.
– Želimo da spriječimo ponovno odavanje kriminalu, što znači da naši ljudi moraju biti dobro obučeni – kaže Hans-Jrgen Bruker sa Univerzitetskog koledža Norveške službe za izvršenje kazne.
– Moji studenti će će učiti pravo, etiku, kriminologiju, engleski jezik, reintegraciju i socijalni rad. Zatim će provesti godinu dana na praksi u nekom zatvoru, pa će se vratiti na polaganje završnih ispita – kaže on.
Upravnik zatvora Are Hojdal kaže da se ne sjeća kada je posljednji put bilo nasilja u njegovom zatvoru.
On polaže velike nade u nove projekte u zatvoru. Nedavno je osnovan hor, dobili su muzički studio, a u planu je božićni koncert. Uskoro izlazi i njihov novi kuhar.
