Ideja stvaranja novog modela održive poljoprivrede koji bi se bazirao na konceptu Urbanog uzgoja, tj. ponovnoj upotrebi otpadaka od hrane i pića, javila se 2013. godine Antoniju di Đovaniju, tridesetogodišnjem stanovniku Molizea sa diplomom Poljoprivrednog fakulteta u Firenci, i Vinčencu Sanđovaniju, tridesettrogodišnjem arhitekti iz Napulja.
Kako prenose italijanski mediji (www.ilfattoquotidiano.it), osnovna zamisao ovog projekta jeste da otpaci mogu postati izvori.
Proces gajenja pečuraka počinje od barova i restorana, u koje Vinčenco i Antonio idu u prosjeku 2 puta sedmično ne bi li sakupili taloge kafa. Kada ih sakupe, nose ih na imanje i inokuliraju, tj. stavljaju sjeme pečuraka unutar taloga. Zatim se sve stavlja u džakove, a potom u inkubacionu ćeliju. U takvim strogo kontrolisanim uslovima džakovi stoje 25 dana, a nakon tog perioda spremni su za obradu.
Talog kafe sadrži hranljive sastojke koji pogoduju rastu pečuraka – nakon samo sedam dana spremne su za branje. Prve reakcije ljudi bile su iznenađenje, nevjerica, strah, ali vremenom su mnogi prihvatili ovakav način uzgajanja.
Više poteškoća dolazilo je od birokratije, pa ovi momci kažu da je njihovo poljoprivredno imanje na kraju bilo uvaženo kao prvo imanje bez zemlje. Od samog osnivanja, kompanija se ubrzano razvija – od 2014. godine deo projekta postao je i Tomohiro Sato, pedesetsedmogodišnji japanski preduzetnik, aktivista i pristalica pokreta ‘Bez smeća’, koji je odlučio da se preseli u Italiju i uloži u ovu organizaciju.
Prije oko godinu dana, udruženje je premješteno iz Kapanorija u Firencu, gdje je gost Poljoprivredno-tehničkog instituta. Takođe su 2015. godine lansirali prvu onlajn kolekciju taloga kako bi projektovali i stvorili prvi prototip kontejnera – naročite prenosive posude velikog kapaciteta koja bi uz ograničenu upotrebu energije i zemljišta štitila uzgajanje od zagađenja, i bila primenljiva u gradovima.
Ekološka svjest i građanska odgovornost udružiće se u rehabilitaciji ugroženih osoba uključivanjem u rad projekta, pa će u početi saradnja Espreso pečurke sa zatvorom Soličijano. I pored svih ovih uspjeha, još je mnogo izazova pred inovativnom ekipom – neophodno je izbalansirati prodaju svježih pečuraka i predstaviti širem tržištu proizvode koji se baziraju na upotrebi taloga, ali i implementirati obuku u procesu proizvodnje u škole, kako bi i nove generacije njegovale kulturu bez otpada i kružne ekonomije. Potrebno je pokazati mladima kako nekad polaskom od malih promjena može da se načini veliki pomak, piše “Red info portal“.
