Naime, Agencija za zaštitu ličnih podataka (AZLP) BiH utvrdila je da ova bolnica putem kamere video-nadzora, instaliranog u laboratoriji, obrađuje lične podatke zaposlenih suprotno odredbama Zakona o radu. Na osnovu toga, sredinom jula su zabranili ovoj zdravstvenoj ustanovi obavljanje video-nadzora, te naredili da, u roku 15 dana od prijema rješenja, bez odlaganja uklone kameru i dokaz o tome dostave AZLP.
Kako se saznaje, doktorica Mirjana Ćuk je ovoj agenciji uputila prigovor zbog povrede prava na privatnost, piše “Srpskainfo“.
– Pitam se, da li postoji pravni osnov za postavljanje video-nadzora u laboratoriji u kojoj se rade dijagnostičke procedure i dolaze pacijenti. Dalje, ko je postavio kameru, ko je nadležan da pregleda snimke i ko može da ih ima u telefonu i eventualno zloupotrebi. Naime, treća lica na telefonu imaju snimak na kojem se vidim kako ulazim u službu i listam zvanične protokole, a to spada u moj svakodnevni posao. Ili snimak kako razgovaram sa radnom kolegicom, što je jasan dokaz distribucije i zloupotrebe snimaka, a to predstavlja krivično djelo – navela je u svom prigovoru dr Ćuk.
AZLP je zatražila od Bolnice da dostave izjašnjenje na navode iz prigovora i informaciju o pravnom osnovu i svrsi postavljanja video-nadzora, te druge informacije u vezi sa ovim slučajem.
– Postavljanje kamera u prostoru bolnice predstavlja iznuđeno rješenje i kao jedan od vidova zaštite imovine i neovlaštenog pristupa ili neometanog obavljanja procesa rada, odnosno kontrole radne discipline u ustanovi. U bolesničkim sobama i prostorijama u kojima borave ili se zadržavaju pacijenti kamere nisu postavljene, niti se to planira. Odluka o video-nadzoru istaknuta je na oglasnoj tabli pomenutog odsjeka, a obavještenje je nalijepljeno na vanjski dio ulaznih vrata – stoji u odgovoru Bolnice.
U AZLP naglašavaju da je utvrđeno da je prigovor dr Ćuk osnovan, objašnjavajući da obrada ličnih podataka putem video-nadzora predstavlja rizičan prodor u privatnost pojedinca.
– To predstavlja nepotrebno zadiranje u njegovu privatnost, ukoliko nije izvršena adekvatna procjena opravdanosti postavljanja svake pojedinačne kamere. U ovom slučaju, Bolnica je postavila kameru u centralnoj laboratoriji, odnosno, na radnom mjestu zaposlenog, gdje se vrše redovni, a ne neki specifični radni zadaci za čije je izvršenje potrebno sprovoditi posebne mjere obezbeđenja. Postupanje bolnice predstavlja proizvoljno zadiranje u privatnost zaposlenih, jer se na taj način prikupljaju podaci o njihovom spontanom ponašanju i navikama, a što kod istih izaziva nelagodnost da su pod određenom prismotrom. Bojazan zaposlenih bi postojala i bila opravdana i kada postavljena kamera ne bi bila u funkciji, jer zadiranje u privatnost predstavlja ne samo snimanje i nadziranje, već uopšte mogućnost takvog nadzora kojem bi bili izloženi – objašnjava direktor ove agencije Petar Kovačević.
Naglašava da se postavljanje kamere u centralnoj laboratoriji ne može opravdati svrhom zaštite imovine.
– A naročito ne svrhom praćenja i vizuelne kontrole osoba koje rade tu, kao jednog od načina kontrole discipline, što bolnica navodi u svom odgovoru. Nesporno je da bolnica može uspostaviti video-nadzor radi zaštite imovine i lica, ali je dužna da koristiti zakonit način i sredstva – poručuje Kovačević.
U suprotnosti sa Zakonom o radu
Odluka fočanske bolnice o video-nadzoru ne sadrži odredbe o svrsi njegove upotrebe, ovlašćenom licu za pristup snimcima, načinu njihovog pohranjivanja i čuvanja, kažu u AZLP.
– Odluka se ni u formalnom smislu ne može smatrati odlukom o vršenju video-nadzora, jer nije propisala zakonom utvrđene obaveze kontrolora u slučaju obrade ličnih podataka. Čak i da je formalno donesena, to ne znači da je takva obrada ličnih podataka putem kamere instalirane u laboratoriji pravična i zakonita, niti je to jedini način za postizanje svrhe kao što je zaštita imovine, radnika i drugih lica – kaže Kovačević.
Dodaje da je obrada ličnih podataka, kako to radi Bolnica putem kamere u laboratoroji, u suprotnosti sa ograničenjem propisanim u Zakonu o radu, jer ista nije neophodna, niti se može dovesti u vezu sa izvršavanjem prava i obaveza iz radnog odnosa.
– Zato ni odluka o uspostavi video-nadzora ne može predstavljati pravni osnov za njegovo obavljanje u laboratoriji, koja po svojoj prirodi predstavlja kancelariju zaposlenih – kaže Kovačević.