U novembru 2017. godine preživjela ratnog se*sualnog nasilja iz BiH, zastupana od strane nevladine organizacije TRIAL International, UN Komitetu protiv torture podnijela je predstavku protiv Bosne i Hercegovine. Predstavka se odnosila na neuspjeh bh. vlasti da ispune Konvencijom preuzete obaveze i žrtvi ratnog se*sualnog nasilja omoguće efektivno i provodivo pravo na adekvatnu i pravednu naknadu, kao i što potpuniju rehabilitaciju.
Navedenom odlukom Komitet nalaže Bosni i Hercegovini da joj se isplati naknada štete, te u što kraćem roku osigura pružanje odgovarajuće i besplatne medicinske i psihološke pomoći. Također, naloženo je da se preživjeloj osigura javno službeno izvinjenje. U odluci se također navodi da Bosna i Hercegovina mora uspostaviti efektivni sistem reparacija na državnom nivou kako bi se pružili svi oblici reparacije žrtvama ratnih zločina, uključujući žrtve se*sualnog nasilja, te pripremiti i usvojiti okvirni zakon koji bi jasno definisao kriterije za sticanje statusa žrtve ratnih zločina, uključujući se*sualno nasilje i utvrdio koja su specifična prava zajamčena žrtvama u cijeloj državi. „Ovu odluku smatramo revolucionarnom ne samo na nivou naše države nego i globalno, jer je ovo prva odluka pred ovim tijelom u kojoj se odlučivalo o predstavci žrtve ratnog se*sualnog nasilja, te prva odluka Komiteta o predstavci pojedinca kojom se ispituje primjenjivost zastarnih rokova na zahtjeve za naknadu štete u predmetima mučenja“, ističe Adrijana Hanušić Bećirović, viša pravna savjetnica TRIAL International u BiH.
Ona nadalje pojašnjava da: „S jedne strane, UN Komitet osudio je propust Bosne i Hercegovine da usvoji zakonodavstvo i razvije praksu izvršenja koji omogućava da se dosuđena naknada štete, poput one dosuđene u krivičnom postupku, zaista i naplati. S druge strane, ovo je prvi put da se jedno međunarodno tijelo za zaštitu ljudskih prava izjasnilo o praksi primjene zastarnih rokova na zahtjeve za naknadu štete žrtava mučenja u BiH tako što je osudilo ovu praksu napominjući da se zbog kontinuirane traume s kojom žrtve torture žive nakon pretrpljenog mučenja, zastarni rokovi ne bi smjeli primjenjivati, jer se time žrtvama uskraćuje pravo na naknadu i rehabilitaciju koja im je potrebna, a država propušta provesti svoju obavezu iz člana 14 Konvencije, ostavljajući žrtvu se*sualnog nasilja bez pravedne i adekvatne naknade štete.“
Pravna pomoć preživjeloj ratnog se*sualnog nasilja je započela u krivičnom postupku pred Sudom BiH što je rezultiralo time da je to bio drugi slučaj u kojem je (u junu 2015. godine) dosuđen imovinskopravni zahtjev u krivičnom postupku u BiH, u iznosu od 30.000 KM. S obzirom da počinitelj nije imao imovine i da dosuđeni iznos nije bilo moguće naplatiti, izvršni postupak se nije mogao provesti do kraja. Obzirom da u BiH ne postoji Fond iz kojeg bi se u ovakvim situacijama automatski osigurala naplata dosuđenog iznosa, jedina mogućnost koja bi žrtvi nakon neuspješno provedenog izvršnog postupka teoretski preostala bila bi pokretanje parničnog postupka kako bi se utvrdila supsidijarna tj. dodatna odgovornost entiteta i države za naknadu pričinjene štete.
Međutim, odlukom Ustavnog suda BiH iz 2014. godine zauzet je stav da se na tužbene zahtjeve za naknadu štete u parničnim postupcima usmjerenih protiv entiteta i države, primjenjuju zastarni rokovi od 3 do 5 godina iz Zakona o obligacionim odnosima, te se ovakvi tužbeni zahtjevi od donošenja odluke Ustavnog suda BiH odbijaju pred domaćim sudovima, zbog čega je žrtva, obzirom i na činjenicu neprovodivosti presude iz krivičnog postupka ostala bez efektivnog pravnog lijeka za ostvarivanje naknade štete, stoji u saopštenju.
