U globalnom svijetu povezanom internetom, društvenim mrežama, mobilnom telefonijom i drugim oblicima suvremene komunikacije strani jezici, osobito engleski, danas su must-have, neodvojiv dio elementarnog općeg obrazovanja, bez poznavanja kojih je teško smatrati se pismenim. Danas je teško zamisliti da netko bez solidnog engleskog obavlja posao konobara ili tajnice, a kamoli diplomata ili predstavnika u svjetskim institucijama gdje treba predstavljati svoju zemlju i raditi na kreiranju važnih politika.
‘Pipl mast trast as’ engleski govori o našem sistemu
Godine 2013. cijela Hrvatska zabavljala se ismijavanjem nastupa Ingrid Antičević Marinović u kojem je u Europskom parlamentu s teškim naglaskom poručila: ‘Pipl mast trast as’ (ljudi nam moraju vjerovati). No još je puno gore kada slično “poznavanje” engleskog demonstrira netko tko je to studirao i poslije predavao generacijama mladih po školama. A Dubravka Šuica je engleski studirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i predavala u raznim osnovnim, srednjim i višim školama po Dubrovniku. To puno govori o kvaliteti našeg obrazovnog sustava – kako onog ranijeg, koji je obrazovao i lansirao Šuicu, tako i onog današnjeg, koji ju je zaposlio.
U razgovoru s Irenom Pavlović, profesoricom, savjetnicom, koja trenutno obavlja dužnost v. d. ravnateljice srednje škole Čazma, a koja je bila voditeljica radne skupine koja je izradila kurikulum iz engleskog jezika, pokušali smo doznati kako je moguće da se netko s tako slabim znanjem engleskog zaposli u školi.
Prilikom zapošljavanja nitko ne ocjenjuje kvalifikacije kandidata
Posebno nas je zanimalo sluša li i procjenjuje li itko prilikom zapošljavanja koliko dobro govore engleski kandidati koji bi ga trebali predavati učenicima. Naravno, ovo pitanje ima smisla u slučajevima kada zapošljavanje ne ide po političkoj direktivi ili rodbinskoj vezi.
“Odluku o zaposlenju donosi školski odbor. Tek u posljednjih godinu dana donesen je pravilnik na temelju kojeg postoji testiranje za rad i od tada u povjerenstvu sjedi jedan član koji je stručnjak predmeta”, rekla je za Index Pavlović.
“Međutim, stvar je u tome da ako kandidat koji se prijavi na natječaj ima diplomu fakulteta i ima položene pedagoške kompetencije, on se smatra apsolutno kvalificiranim za obavljanje svojeg posla i vi mu ne možete reći zna li ili ne dovoljno dobro da bi predavao u školi. On ima diplomu koju mu je izdalo sveučilište na temelju nekih kriterija u koje ne bih ulazila. Nakon toga njegova diploma govori o njegovim kompetencijama”, upozorila je.
Loši mogu ostati loši decenijama, nema nikakve selekcije
Budući da iz toga proizlazi da hrvatski obrazovni sustav očito propušta nastavnike koji nisu nužno dovoljno kvalificirani, nameće se pitanje postoji li kasnije neki korektiv ili mogućnost da se loš kandidat ipak eliminira.
Pavlović tumači da je sljedeća razina problema državni ispit koji kandidat, nakon što je počeo raditi u školi, mora položiti u roku od 24 mjeseca.
“Na njemu, između ostalog, postoji jedan dio koji se odnosi na izvođenje nastave. Nastavnici ga polažu u određenoj školi pred određenim povjerenstvom tako da održe ogledni sat. Povjerenstvo se u slučaju engleskog jezika mora osvrnuti na kompetencije kandidata iz engleskog jezika. No vi kandidata ne možete rušiti na temelju činjenice da loše izgovara jer on ima diplomu koja potvrđuje da vlada engleskim jezikom. Kandidat ipak na tom dijelu ispita može pasti, nakon čega ima pravo još jednom polagati. Ako ponovno padne, ostaje bez posla. Međutim, tu sad dolazimo do novog problema. Iz osobnog iskustva u radu u četiri škole znam da se često događa da se raspiše natječaj i da se na oglas ne javi nitko. Nakon nekoliko natječaja na koje se nitko ne javi događa se da se javi osoba koja je pala na stručnom ispitu i da ponovno bude primljena. Tako cijela priča kreće ispočetka. Ako kandidat ima odgovarajuću diplomu, a boljih kandidata nema, ravnatelji i školski odbori su nemoćni”, kaže iskusna nastavnica engleskog.
Slaba ili nepostojeća konkurencija
Ističe da se s novim zakonom koji školama nalaže da biraju najboljeg kandidata situacija nešto malo poboljšala.
“Ja živim u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, u gradu Čazmi, te u našoj srednjoj školi najčešće nemamo ni jednu stručnu prijavu, a ponekada nam se čak nitko ne javi na natječaj”, tvrdi Pavlović.
Šuica nije završila učiteljsku školu, nego Filozofski fakultet u Zagrebu
U slučaju Šuica posebno je zanimljivo to što ona nije završila neku učiteljsku školu ili neki fakultet upitne kvalitete s upitnim diplomama u regiji, nego Filozofski u Zagrebu. Očekivalo bi se da su studenti na našem najvećem sveučilištu prošli dovoljno jak dril i selekciju da diplomiraju s tečnim govorom stranog jezika. Ipak, pitali smo Pavlović smatra li da kvalifikacije nastavnika u nekoj značajnijoj mjeri ovise o tome jesu li završili višu učiteljsku školu ili fakultet i o tome na kojem su sveučilištu studirali.
“Tu je teško generalizirati. Ja sam radila samo u srednjim školama u kojima su predavali uglavnom profesori koji su završili Filozofski fakultet u nekom od hrvatskih gradova. Ne mogu reći da smo imali nekih problema s kompetencijama nastavnika. To jako ovisi o tome koliko će se neka osoba tijekom fakulteta i nakon njega dodatno profesionalno usavršavati. Kada je u pitanju strani jezik, to podrazumijeva da bi trebala putovati u inozemstvo kako bi kroz razgovor razvila jezične kompetencije“, zaključuje Pavlović.
Na svu sreću, djeca engleski ionako neće naučiti u školama
Na sreću, djeca danas imaju puno više mogućnosti slušati engleski i druge strane jezike upravo zahvaljujući u uvodu spominjanim suvremenim sustavima komunikacije, YouTubeu i društvenim mrežama, ali i zbog dostupnosti mnoštva stranih televizijskih kanala koji nude značajno kvalitetnije sadržaje od domaćih.
Problem bi mogao biti mnogo veći, a manje očit javnosti, u drugim područjima, primjerice u matematici, kemiji ili povijesti koje djeci nisu nezaobilazno oruđe za zabavu.
