Pred posjetiocima se pruža čitava galerija umjetnika pisane riječi kao što su:
Danilo Kiš, Tin Ujević, Rastko Petrović, Oskar davičo, Marina Cvjetajeva,
Petrović Njegoš, Aleksa šantić, Sergej Jesenjin, Rembo, Isidora sekulić, Duško
Trifunović, Anna Ahmatova, Mika Antić, Branko Miljković…
O izloženim djelima govorio je Novinar i publicist Zlatko Serdarević koji je
ustvrdio da su upravo ti likovi Rajnin svijet, jer su oni njeni uzori, reperi,
inspiratori i da čine svijet kome ona teži.
-Podsjetimo li se na činjenicu da Rajna Krulj, podjednako pored slikarstva
njeguje i stvara poeziju, postaje nam potpuno jasna opsesivnost sa
pomenutim književnim autoritetima.Pažljivom analizom ovih crteža
uočavamo jednu bitnu karakteristiku. Poznato je da se pojavom fotografskog
aparata prvih decenija 19 vijeka, dotadašnji pristup u riješavanju problema u
likovnoj umjetnost potpuno stavlja u stranu, jer se posebno u portretnoj temi
težilo savršenom prenošenje fizičkog izgleda lika na platno. Kako je foto
aparat preuzeo tu ulogu, slikarima nije preostalo drugo nego da preko
portreta proniknu u nutrinu lika, registruju njegove duševne trbulencije,
nemire, karakter i druga stanja u kojima se određena ličnost nalazi. Nastoječi
proniknuti u čovjekovo biće, u ono što je na prvi pogled nedokučivo, Rajna
Krulj se ponajviše fokusira na modelove oči i usne prateči naravno i oblik lica,
akcentirao je Serdarević.
S obzirom da su oči ogledalo duše umjetnica nastoji refleksije unutrašnjeg
stanja, karakter i duhovnost lika materijalizovati odnosno predstaviti nam
ponajviše preko očiju.
Oči su često naglašene sa vrlo minuciozno izvedenim i definisanim
odbljeskom kompleksnosti ličnosti.
-Duboko u zjenici umjetnica pronalazi njegov svijet, osobine melanholika ili
kolerika, optimizam ili razuzdanost te južnjačku strast pojedinca. S druge
strane potencirana senzualnost ženskih usana ima za cilj ukazati na izražajnu
ženstvenost, suptilnost lika, primamljivost i ljepotu.Usresredimo li pažnju na
lik „Hercegovke“, crteža nastalog 1994. godine, osjetičemo da je upravo on
eklatantan primjer izgrađenog metjea umjetnice, jer je u znatnoj mjeri
autorica uspjela reduciranim linijama postiči vrlo upečatljivu izražajnost.
Dubok i čist pogled, snažna šaka, tanke usne i otisci vremena na licu su
elementi koji čine ovaj crtež izuzetno uspješnim, istakao je Serdarević
primječujući kako je prava šteta što na izložbi nije prezetovan crtež Mike
Antića nastao 2006. godine, na kome je vrlo jasno predstavljena sva tragika
života koju je preživljavaio ovaj pjesnik, svojevremeno čest gost u Mostaru,
koga je beskrajno zavolio sa sabratom Mišom Marićem.Njihova druženja i
izlasci u kultnu kafanu „Rondo“ predstvljali su pokušaje da Mostaru vrate
slavu grada pjesnika.
U katalogu izložbe se nalazi nekoliko pjesama Kruljeve od kojih je jedna
posvečena Miki Antiću u kojoj između ostalog stoji:
„Mnogo sam se visoko uspinjao- kao sneg beo- i mnogo duboko čađav
padao.“ Pjesnik je dakle bio svjestan svoje čednosti ovapločene u bjelini, ali
ga je život očađavio iliti usmjerio ka padu.
Ovva izložba reflektuje intimne doživljaje autorice prema referentnim
književnim ipjesničkim imenima, jer joj je taj svijet dobro poznat, ne samo
preko njihovih radova nego nego i kroz privatni im život. U ovim radovima
buja ne samo uvjerljivost, te dosljednost svom habitusu, nego i tako potrebna
iskrenost što sve predstavlja presudne faktore za postignuče umjetničkog i
visoko estetiziranog djela.
-Njena likovna poetika nesporno zrači autentičnim izražajem i specifičnim
rukopisom.Postignuće samosvojne likovne izražajnosti je put ka uspjehu a
ovdje se ta izražajnost u dobroj mjeri potvrđuje.Izleti u apstrakciju nisu strani
ovoj umjetnici i što je veoma indikativno i zanimljivo, takvi radovi reflektuju
visok nivo likovnosti. Možda se upravo na takvim djelima ponajbolje uočava
onaj akademski nivo koji, sasvim je prirodno, ustupa mjesto drugačijem
pristupu kad je riječ o portretima, potvrdio je Serdarević.
Rajna je diplomirala na Akademiji umjetnosti u Novom sadu, na Odsjeku za
slikarstvo, u klasi profesora Halila Tikveše i Jovana I. Rakidžića. Dobitnica je
nagrade „Milivoj Nikolajević“ za crtež-studiju i za najbolje ostvareni uspjeh na
prvoj godini studija. Izlagala je više puta na kolektivnim a priredila je niz
samostalnih izložbenih postavki u zemlji i inostranstvu. Pored njegovanja
crteža i apstrakcijskog pristupa rješenjima likovnih problema napravila je
nekoliko uspješnih i originalnih instalacija. Sa jednom takvom instalacijom
predstavila se na izložbi Expo 2004. u Novom Sadu.
