Djevojčica je u slučaju saslušana ukupno sedam puta, što joj je samo pojačalo traume, a što je još gore, poslije svih procedura koje su uglavnom nepropisno sprovedene, tužilaštvo se izjasnilo da “se osumnjičeni ne može teretiti za krivično djelo polno uznemiravanje iz člana 182a stav I krivičnog zakonika”.
Tekst pod naslovom “Recitacija, skeč i reklama… Država bira građane za audiciju zvanu “Srbija” objavljujemo u cjelosti:
“Za svojih 40 godina, na moju nesreću, država me je izigrala mnogo puta. Ista mi je ožiljke trajne ostavila, fizičke, ona mi je porodicu zapalila, zbog nje smo nas petoro gorjeli u eksploziji zemnog gasa. Institucije države su mi ubile oca. Zarazile su ga C virusom, jer isti nisu kontrolisali, o koncu država mi je i sina uzela, novorođenče koje je stafilokoku dobilo u porodilištu… Danas se ta ista država ogriješila i o moje drugo dijete, moju kćerku….
Danas je država odgovornosti sručila na pleća desetogodišnjoj djevojčici.
Iz Rješenja, koje je pristiglo zakonskom zastupniku mog dejteta, iznijeću dijelove, kao i ko je potpisao obrazloženje. Ne, neću se žaliti višoj instanci, jer ne želim da moja kćerka bude u blizini onih koji su danas iznevjerili svu djecu ove države i izigrali povjerenje sve i jednog roditelja koji razmišlja i ne prepušta se stihiji.
Događaj:
20. septembar:
Između 11.30 i 12h moja kćerka se vraća iz škole. U Ulici Đorđa Rajkovića, u blizini placa za oduzeta vozila, njoj se obraća muškarac pitanjem da li je nekada imala momka. Pogledala ga je i odmah počela da ubrzava korak. On nastavlja sa monologom hvatajući se za pantalone, otkopčava ih, pitajući je dalje da li je ikada vidjela k….. Ona počinje da bježi. Sustiže ženu ispred sebe koja je dopratila do zgrade. Mahnito lupa na vrata i plače. Prepričava mi situaciju, odlazimo na mjesto dešavanja (grubo 3 minuta od zgrade u kojoj živimo). Njega nema tamo. Vraćamo se i ja slučaj prijavljujem policiji.
Važno je reći da je dotični bio na oko 2m udaljenosti, preko puta nje, u dijelu ulice koja nije pokrivena video nadzorom. Nije prišao bliže, a nije mu ni prvi put da presretne djevojčicu na ulici.
Nađi je taj dan rođendan bio. Jubilarni, 10.
Dolaze trojica policajaca kojima daje izjavu – prva tog dana data. Policajci ostaju sa mnom ispred zgrade, javljaju nadređenom i govore mi da se čeka JAVNI TUŽILAC. Odlaze.
Dolaze poslije nekog vremena druga dva policajca, sada ulaze u stan. N. ponovo prepričava – izjava drugi put data. Sa njima obilazimo kvart i ona pokazuje mesto gde joj se manijak obratio, precizira i trasu kojom se vraćala iz škole.
Nije prošlo mnogo odlazimo i u policijsku stanicu. Tamo nas čeka i DEŽURNI radnik Centra za socijalni rad. Daje izjavu moje dijete i po treći put.
Taman pomislimo gotovo, kada ono međutim, predveče dolaze nam ponovo “nova” dva policajca i dijete po četvrti put prepričava događaj.
Petak je i kraj radne sedmice. A onda ponedeljak.
23. septembar
Zovu me iz policije da dovedem dijete u PU u Kraljevića Marka, kako bi po peti put dala izjavu. Dolazimo oko 18h, kada su nam i rekli da se pojavimo. Pada kiša, a kancelarije pomenute institucije ostale u vremenu socijalizma. Jad!
Pretresla je ponovo događaj. Više neće da govori. Stalno ponavlja isto: Oni meni ne vjeruju, kada ja stalno moram da ponavljam!
Umorna je, plače joj se i meni se plače, jer mi dijete iznova i iznova drndaju. Onaj JAVNI TUŽILAC od petka se nije pojavio, ali ni javio. Pitam se da li ga ima uopšte.
Dok je i taj put prepričavala događaj, bio je prisutan DEŽURNI radnik Centra za socijalni rad. Pred njim je prepričavala situaciju. Obavještavaju nas da će se raditi prepoznavanje. Objašnjavaju nam kako to izgleda, kakve su to prostorije i šta da očekuje.
Da ne zaboravimo, moja kćerka ima 10 godina.
Prije tog prepoznavanja odlazimo iz jedne kancelarije u drugu, gdje nas dočekuje novi policajac i, napokon, zamjenica Javnog tužioca (jedna od).
Sjedimo i čekamo. Već je 20.30. I dalje pada kiša i dalje se N. plače.
Pomenuta gospođa gleda u pisanu izjavu, petu datu, i počinje da mi preslišava dijete. U jednom momentu se ista brecnu. Drskim tonom, gospođa sa svojih oko 60 godina, obraća se maloljetnom djetetu od 10. Ma, važi! Onda je ova majka jednako drskim i vrlo neprijatnim tonom objasnila pomenutoj par stvari.
Zamjenica JT nestade iz prostorije. Nađa je prepoznala manijaka iza stakla i napokon idemo kući.
24. septembar
Zvoni mi telefon. Izvjesna V. iz Centra za socijalni rad zove da mi kaže da moje dijete moram dovesti u tu ustanovu da da IZJAVU. Pripremam N. za taj odlazak, objašnjavam kako mora da se ispoštuje nekakva procedura, ku*acpalac.
25.septembar
Odlazimo u Centar, pomenuta radnica istog bez mog i bilo čijeg drugog prisustva ispituje N. Dijete šesti put priča isto.
26. septembar
Javlja se dodijeljena nam advokatica po službenoj dužnosti. Zamenica JT Z. R. vodi slučaj i ona nam je odredila zakonskog zastupnika. Priča taj curetak, rekla bih da je prije koji mjesec odbranila pravosudni, kako MORAMO doći u Tužilaštvo kako bi N. OPET – sedmi put dala izjavu.
Čitam resorni zakon i tražim svoja prava. Od mlade advokatice tražim da mi objasni zašto ponovo da dolazimo, raspitujem se kog prijatelja kako mogu da zaštitim dijete od ovog s….. u koje sam je uvalila misleći da je to najbolje za nju, za svu djecu ovog grada, jer ako uklone manijaka bićemo bar malo sigurniji, ono tek mrvu.
Kaže mi, juče svršena advokatica, eto moramo, mi smo svi na istoj strani.
Keve ti! Kako? Na kojoj strani, čijoj? Drndate mi dijete, ne sarađujete međusobno, sedam dana treba tužilaštvu da se probudi i onda mi još i objašnjava kako će djevojčica koju je presreo manijak biti odgovorna ako se isti ponovo nađe na ulici!
E tu mi je puko film! Bre mater vjetru i svima vama politički postavljenim ulizicama! Tužiću vas sve redom zbog maltretiranja! E neću je dovesti u Tužilaštvo, ma nećete je razvlačiti bijedni krvožednici, čuvari prava samo onima od kojih korist imate. Moje dijete je za vas serijski broj, moje dijete vam je potrebno samo u kampanjama kada se u mladost zaklinjete i obećavate boljitak.
I sada je već neki drugi datum, ne znam više ni koji
Ne javlja se prijatelj koji je obećao da će vidjeti zašto pozivaju maloljetno lice u Tužilaštvo, iako je već davala izjavu/e. Ne javlja se ni advokatica. Ne javlja se ni ona V. iz Centra za socijalni rad, koju sam tražila kako bi mi objasnila zašto je uzimala bilo kakav iskaz od mog dijeteta.
Ali se javlja lično Z.R. Zove me i objašnjava, da eto samo ja dovedem dijete, neće to dugo da traje, eto mora se, jer NISU ISPOŠTOVANE zakonske procedure. Da naglasim, da se ista javila, iako je prije toga preko advokatice poslala poruku da se prvo nađemo, pa ipak ne, pa da će doći nekakav poziv, pa ipak neće. A da sestro ZAKON izučiš!
Tražim da se obezbjedi posebna prostorija u kojoj će N. davati izjavu, milioniti put, a u skladu sa Zakonom. Angažujem novog krivičara koji će je zastupati. Odlazimo u Centar za socijalni rad MJESEC DANA KASNIJE kako bi prepričala događaj, a njena izjava će se snimati video i audio. Sa njom će razgovarati psiholog te ustanove.
Mjesec dana (oktobar) od događaja N. neće da se sjeća, odbija da razgovara. Daje kratke odgovore. Nezainteresovana je. Ponavljam ima 10 godina.
Danas, 14. novembra stiže Rješenje da je tužba odbijena! Odbijena je, jer je dijete, citiram: Baziralo iskaz na pretpostavkama, ni na jedno konkretno pitanje nije dala odgovor, ne sjeća se, odgovara da ne zna… Te se osumnjičeni ne može teretiti za krivično djelo polno uznemiravanje iz člana 182a stav I krivičnog zakonika.
Rezime: “Zbog” mog djeteta Tužilaštvo ne može da radi svoj posao!
A sada JA:
Zašto je Tužilaštvu trebalo sedam dana da se pojavi? Gdje su bili svi ti čuvari zakona? Kakve su to NEPRAVILNOSTI uočene? Hoće li po službenoj dužnosti neko biti gonjen zbog istih? Kako Vas sve u Tužilaštvu, bre, nije sramota?! Dijete od 10 godina je to koje je preživjelo traumu prvo od manijaka, a onda od Vas? Šta je sa svim izjavama koje je davala, prepoznavanjem, video snimcima? I opet, KAKO VAS NIJE SRAMOTA?!
Ko će odgovarati iz Centra za socijalni rad, jer mi je dijete pozvano i saslušano bez ikoga prisutnog? Gdje je sada ista ona gospođa koja je trebala zakon da sprovodi, ustvari da li je postupala po istom? Ma gdje je, bre, šefica te famozne institucije? Hoće li ona snositi posljedice za propuste kao odgovorna?
Kako vas nije sramota od vas samih da mi objašnjavate kako moje dijete od 10 GODINA mora biti preciznija u opisu traumatičnog događaja koji će pamtiti, a koji joj je obilježio rođendan!
A sve vas koji se koristite državom: j….. vas Kosovo, Rusija i srbovanje, je*li vas murali kojima prikrivate jad, kupujete diplome, tetke vam iz Kanade daruju stanove, bolesnici sa F dijagnozama urušavaju sve vitalno, nekada što je bilo, j…. vas svi sendviči, radna mjesta po javnim preduzećima, osuđeni ratni zločinci u poslaničkim klupama, jebli vas oni koji laju protiv vlasti, a ispod žita izvlače pare iz državnih “kombinata”… Teški čemer je ovo društvo, i to ono koje d*ka na parove, finansira razne Mitroviće, aplaudira na otvaranju tunela…
I svi vi koji šutite i dopuštate: da oni jaki i ne baš mnogo pametni uteruju strah po ulicama, da vam prijete otkazima, ali i vi koji se uvlačite političkim abonentima, čak i samom sekretaru u MZ, pa svi ste vi danas odgovorni za ovo rješenje!
Svi ste VI danas mom djetetu od 10 godina objasnili da ovo nije njena zemlja, ovo ovdje nisu ljudi. I samo ćutite i dozvoljavajte, trgujte i kupujte, doći će na red budućnost vašeg djeteta. I nećete imati šta da mu ponudite, jer dozvoljavate da fašisti, oni prikriveni, ali i ovi uvijeni, određuju sa koliko zareza, stilskih figura i kojim tonom treba prepričati traumu, piše “Sosa iz Srema“.
Sutra ćete možda baš vi biti na listi izvršitelja, možda će pacov iz Dunavskog parka baš vašem djetetu u kolica ući, možda ćete baš vi sutra trebati zaštitu države… I znate šta, NEĆETE JE DOBITI, jer ste vi ništa državnom aparatu!
I da ne ostanem dužna, manijak je i dalje u pritvoru, jer je tužba druge djevojčice prihvaćena, ali prvo ročište koje je trebalo da se održi, eto nije, jer su morali sudiju da mijenjaju. Ovo je olakšavajuća okolnost, manijak je sklonjen sa ulice i biće sudskog postupka. U međuvremenu su se tri majke javile i objasnile kako se i njihovim kćerkama isto desilo, ali one nisu htjele da uvlače njih u ovo u šta sam ja! Bile su pametnije!
I ovaj dio ne mijenja činjenicu da je moje deijte u očima države odgovorno zašto Tužilaštvo ne radi svoj posao! E neće da može, j…. se Državo!
