“Tada su hrabro pred kameru stale uposlenice Zavoda i tražile pomoć. Direktno su prozvale direktoricu Zarfu Dupovac, a poslije i direktora Jasmina Ćerimagica. Svjedočile su kako se određeni krugovi ljudi bogate na račun štićenika i te djece, kako se od usta štićenika i te djece uzima, kako su štićenici i ta djeca u užasnim uslovima, molile su i tražile pomoć. Niko, ali baš niko nije reagovao. Desilo se suprotno. Uposlenice koje su meni stale pred kameru su kažnjene. Žao mi je tih žena, nisu one krive, prve su progovorile o užasu koji se dole događa. Sve smo ih raskrinkali, a na kraju su one platile cijenu istine- kažnjene su smanjenjem plaća i zaprijećeno im je. Nakon toga, meni je bilo zabranjeno da priđem Zavodu”, prisjeća se za “Faktor” Nerminka Emrić.
Otišla sam i korak dalje, nastavlja ona, pa sam locirala u ministarstvima odgovorne osobe.
“Tada u Ministarstvu za rad i socijalnu politiku pomoćnika ministra Dobricu Jonjića i sekretara Fehima Bekana. Međutim, i nakon toga opet jedno veliko ništa. Jedna od mojih posljednjih priča na FTV je nazvana “Bekanova mreža” u kojoj tačno lociram osobe koje su direktno bile umiješane i znale u svakom zavodu šta se dešava i kakvo je stanje. I poslije te priče opet jedno veliko ništa. Ustvari nije baš ništa, ja sam nadrljala. Tužio me je Fehim Bekan i nažalost sud je presudio u njegovu korist. Sada kada su direktor Redžep Salić, a nakon toga i federalna zastupnica, otkrili šta se dole sve događalo, moje priče od prije 10 godina pokazale su se istinitim. Napokon na površinu izlazi istina. Zavod Pazarić je samo vrh ledenog brijega”, poručuje Emrić.
