Otac joj je poginuo u ratu, a tog istog dana ona i majka su teško ranjene te su izmještene na liječenje u Francusku. Arnela je imala 11, a njena mama sedam operacija. Kada je imala 10 godina ostala je i bez majke.
Arnela sa mamom nakon brojnih operacija
– Završila sam Fakultet političkih nauka u Sarajevu, odsjek Socijalni rad, te sam odradila pripravnički u Odgojnom centru za maloljetnike u Sarajevu, zatim sam bila na birou za zapošljavanje godinu dana. Išla sam od ustanove do ustanove dok me nisu primili na 12 mjeseci na projektu u OŠ Avdo Smajilović, tu sam radila po projektu i sada sam ponovo godinu dana na birou – priča za Faktor Smajlović,prenosi Faktor.
Arnela živi sama i ima invalidninu kao civilna žrtva rata koja iznosi 252 KM, ali ističe kako joj taj novac nije dovoljan ni za lijekove koje mora da pije.
– Živim kako živim, ne bojim se rada, tragam za nafakom. Dajem instrukcije djeci, čuvam nekad neko dijete. Da mi nije porodice koja mi pomaže ja bih bila negdje ispod nekog mosta. Srećom od roditelja mi je ostala kuća, makar devastirana, pa sam je zamijenila za stančić koji je dovoljan za moje potrebe – kazala je Smajlović.
U posljednjih godinu dana prijavila se na oko 30 konkursa i ima isto toliko odbijenica.
– Uvijek ima neko preči da se primi, nikad nema konkretnog odgovora zašto vas ne prime da radite. Ja ću, ukoliko do jeseni ne dobijem posao, stupiti u štrajk glađu iz protesta kako se tretiraju civilne žrtve rata, djeca šehida, školovane osobe. Neću ja da ukažem na samo svoje pravo na rad, veći na pravo svih mladih. Oni sada odlaze iz ove države, a zbog čega – pita naša sagovornica, te pojašnjava da će sa štrajkom krenuti nakon izbora jer ne želi da je iko gleda kao pijuna neke političke stranke.
Kazala je kako je dobila preporuku za zapošljavanje ministra za boračka pitanja FBiH Salke Bukvarevića da kao dijete poginulog borca ima prednost u zapošljavanju, te iako tu potvrdu prilaže na svakom konkursu, ipak ne bude primljena.
Postoji, kaže, mogućnost da ode da živi i radi u Njemačku, ali to joj još uvijek nije opcija.
– Teško mi je o tome govoriti. Imam ponudu da idem u Njemačku, ali ne bih išla. Teško mi je da sam u svojoj državi najveći stranac. Ja ipak neću odustati, prijavljivat ću se i dalje. Govorili su mi ljudi da se prekvalifikujem, ali ja sam ovo upisala i zbog svoje životne traume, da pomognem nekome kome je pomoć potrebna i sada sam došla u situacija da meni treba pomoć – kazala je Smajlović.
Najveća snaga su joj njena porodica i prijatelji koja joj daje podršku.
– Ja samo tražim priliku da radim, ova nepravda me ubi – zaključuje Smajlović.
