Tek što se korona-kriza zaoštrila, shvatili smo šta nam je jedno od najvećih kulturnih i privrednih dobara: toalet-papir! Zašto je to tako? Čitav svijet nagađa…
Na jednom video-snimku koji se širi društvenim mrežama, mladić kupuje kafu „za ponijeti”. Na kasi vadi rolnu toalet—papira, otcijepi dva listića i stavlja ih na šank kao novac. Treći listić je kao napojnicu gurnuo barmenu u džep košulje.
Uopšte, internet je trenutno pun viceva o iznenađujućem fenomenu – dosad neviđenoj potražnji za toalet-papirom. On je bukvalno razgrabljen i u nekim samoposlugama je već bilo i tuče oko njega. Korona-kriza je još mlada – da li je toalet-papir već sada postao rezervna valuta?
Brita Kran smatra da dotle još nije došlo. Ova profesorka ekonomske psihologije na Univerzitetu „Bon-Rajna-Zig“ smatra da je jagma za toalet-papirom plod „psihologije stada“. „To je“, kaže, „trenutak maksimalnog gubitka kontrole, maksimalne nesigurnosti i najvećih promjena.“
Ona podsjeća da je društveni život upravo usporen „sa stotke na nulu“ i da „niko ne zna šta će još doći“. Zato ljudi pokušavaju da povrate kontrolu. U situaciji u kojoj su zaštitne maske rasprodate, baš kao i sredstva za dezinfekciju, „svako uzima ono što još može i što nije loše“.
Da li je kupovina toalet-papira instinktivna radnja? „Toalet-papir je metafora bezbjednosti – ako nije već postao i simbol korona-krize. I svega odvratnog što se sa virusom povezuje.”
Lišće: priroda daje
U starija vremena su se kao toalet-papir koristili listovi različitih biljaka, prije svega repuha – na to ukazuju arheološki nalazi u najstarijoj kamenoj solani na svijetu, u Halštatu u Austriji.
Do pojave prvog toalet-papira korišćene su krpe ili sunđeri, ponekad čak i živa živina, kako je to opisao švajcarski istoričar i biolog Danijel Furer koji prenosi da je „lijeva ruka u mnogim kulturama, prije svega azijskim, služila tjelesnoj čistoći, a desna – za rukovanje i uzimanje hrane“.
Toalet-papir se prvi put pominje u kineskim analima (!) iz 6. vijeka. Britanski sinolog i proučavalac istorije Džozef Nidhem (1900-1995)citirao je mudraca Jana Žituija (531-591) koji je napisao: „Nikad se ne bih usudio da papir sa citatima ili komentarima iz Pet klasika ili na kojem su napisana imena mudraca – koristim za toalet.”
Mahovina i sijeno
A godine 851. jedan trgovački putnik je napisao: „Oni (Kinezi) nisu tako brižljivi kada je riječ o čistoći, i ne peru se vodom kada obave nuždu, već se samo obrišu papirom.“
Na carskom dvoru u Nanđingu je, kako piše Nidhem, 1393. godine potrošeno 720.000 listova toalet-papira veličine 2×3 stope (oko 60 sa 90 cm), car Hongvu i njegova porodica troše 15.000 listova svako, i to „posebno mekanog i naparfemisanog toalet-papira“.
U srednjovjekovnoj Evropi ljudi su tada još koristili stare krpe, ostatke tkanina ili loptice od vune. Ponekad su se služili i mahovinom, lišćem biljaka, sijenom ili čak slamom, kako kaže Sabine Šahtner, direktorka Industrijskog muzeja u Bergiš Gladbahu nedaleko od Kelna. U svom standardnom djelu „Toalet-papir. O istoriji kulture brisanja” ona piše da je korišćenje starog papira počelo u 16. vijeku.
Toalet-papir sa svilom
Zanimljivo je i šta su otkrili arheolozi u Estoniji: u ostacima tekstila koji su u domaćinstvima korišćeni kao toalet-papir, naučnici su našli više vrsta ovog pomagala. Bilo je jasno da su imućna domaćinstva koristila fine i meke štofove – dijelove svakodnevne odjeće, na koje su kačili i svilene aplikacije. A u siromašnijim domovima su korišćeni grubi ostaci jednostavnog tekstila.
Pojava novina i industrijske proizvodnje hartije dovele su do masovnog korišćenja papira kao higijenskog artikla. A u drugoj polovini 19. vijeka je počelo i korišćenje WC-a sa odvodom što je iziskivalo upotrebu specijalne hartije koja ne može da zapuši cijevi.
Proizvodnja se odvija danonoćno
Jedan reklamni film bavarskog proizvođača toalet-papira „Fripa“ iz Mitenberga jasno pokazuje dokle se stiglo sa industrijskom proizvodnjom. Sve se odvija na pokretnoj traci i na kraju ogromna mašina pravi velike pakete spremne za isporuku trgovinama.
„Fripa“ (sa reklamnim sloganom: „Uvijek smo za sloj bolji!“) je u jeku korona-virusa bitno povećala proizvodnju. U normalnim uslovima ona proizvodi 130.000 tona toalet-papira godišnje, a sada – dvostruko više.
„Stigli smo do limita“, kaže portparol firme Jirgen Fišer za DW, „i ne uspjevamo da se izborimo sa potražnjom.“
Zato je sada vrijeme isporuke produženo. „Ne mogu da objasnim zbog čega su ljudi toliko navalili na toalet-papir. Možda zato što može lako da se skladišti i što nije skup.“ Fišer kupcima savjetuje da se ponašaju uviđavno i da se opuste.
Stvaranje zaliha – zamjena za čin borbe
Ortvin Ren, sociolog i istraživač rizika, kaže da „istraživanje rizika poznaje tipove onog koji gleda u stranu i ignoriše opasnost, onog koji bježi i učauri se i onog koji se bori“.
Ovaj posljednji postaje aktivan kada osjeti prijetnju i stvaranje zaliha je za njega zamjena za borbu. A da li je neko tip koji bježi ili se bori, to određuju vaspitanje i iskustvo. Mnogo toga određuje i konkretna situacija: kada je za volanom, čovjek je uglavnom tip borca, a kao pješak je tip koji beži.
U haosu oko toalet-papira, Anja Ahciger, ekonomska psihološkinja sa Cepelkinovog univerziteta u Fridrihshafenu, prepoznaje obrazac ponašanja sličan sunčanju na godišnjem odmoru. „Ljudi u medijima čuju da drugi kupuju mnogo toalet-papira“, kaže Ahcigerova za Zidojče cajtung.
„Na poslu, u porodici, među prijateljima, stalno se govori o tome ko je koliko toalet-papira nakupovao. Oni koji nemaju zaliha, postaju nervozni – i počinju i sami da stvaraju zalihe“, dodaje ona, prenosi DW.
