I dok se broj smrtnih slučajeva povećava, a pacijenti preplavljuju bolnice, BBC postavlja pitanje – da li postoji mjesto na zemlji kojem još nema virusa korona?
Odgovor je, možda iznenađujući, ali da. Od 193 zemlje članice Ujedinjenih nacija, do 2. aprila 18 zemalja nije prijavilo nijedan slučaj Kovid-19, prenosi BBC, koji koristi podatke sa Univerziteta Džons Hopkins.
Tih 18 zemalja su: Komori, Kiribati, Lesoto, Maršalska ostrva, Mikronezija, Nauru, Severna Koreja, Palau, Samoa, Sao Tome i Principe, Solomonska ostrva, Južni Sudan, Tadžikistan, Tonga, Turkmenistan, Tuvalu, Vanuatu i Jemen.
Neke od njih, slažu se stručnjaci, vjerovatno imaju neprijavljene slučajeve. Sjeverna Koreja je, na primjer, zvanično ima nula zaraženih, kao i ratom razoren Jemen. Ali postoje zemlje na koje virus nije „ slijeteo”.
Većina njih su mala ostrva sa malo posjetilaca – u stvari, sedam od 10 najmanje posjećenih mjesta na svijetu, prema podacima UN, nema zaražene Kovid-19.
Te zemlje su se svojom udaljenošću praktično “samoizolovale”. Međutim, nekoliko malih pacifičkih zemalja, među kojima je i Nauru, takođe je uvelo vanredno stanje.
Nauru, u Tihom okeanu, udaljen je preko 300 kilometara od bilo kog mjesta – ostrvo Banaba, dio Kiribatija, najbilže je kopno. Najbliži “gavni” grad sa direktnim letovima je Brizbejn, koji se nalazi 4.000 kilometara jugozapadno. To je druga najmanja članica UN po teritoriji (poslije Monaka) i sa nešto više od 10.000 ljudi, druga najmanja po broju stanovnika (poslije Tuvalu).
Takođe je jedno od najmanje posjećenih mjesta na Zemlji. Iako se ne pojavljuje u posljednjim podacima UN, jedan turistički operator kaže da ta zemlja ima samo 160 turista godišnje.
Možda mislite da tako udaljeno mjesto ne bi trebalo dodatno da se distancira.
Ali zemlja sa jednom bolnicom, bez respiratora i nedostatkom medicinskih sestara, ne smije da rizikuje, piše BBC.
Pored Naurua, Kiribati, Tonga, Vanuatu i drugi, takođe su zatvorile svoje granice. “Psljednja mjesta na koja će Kovid-19 doći su vjerovatno ona u južnom Pacifiku, vrlo udaljena ostrva, na to bih uložio novac”, kaže Andi Tatem, profesor prostorne demografije i epidemiologije na Univerzitetu Sauthempton.
“Ali u našoj globalizovanoj ekonomiji, nisam siguran da bilo koje mjesto može da izbjegne takvu zaraznu bolest”, dodaje on.
Tatem navodi da zatvaranje granica – poput onih u Nauru – mogu da pomognu, ali da ne mogu trajati zauvijek.
“Većina ovih zemalja oslanja se na neku vrstu uvoza spolja – bilo da se radi o hrani ili robi ili turizmu – ili izvozi sopstvenu robu. Moguće je da se mogu potpuno zatvoriti, ali to može biti štetno – i na kraju će morati da se otvore”, zaključuje Tatem.
