Sunčeve oluje nazivaju se i geomagnetskim olujama, a izazivaju privremeno ometanje Zemljine magnetosfere, koje uzrokuju Sunčeve aktivnosti. To su obično udarni val i oblak magnetskog polja Sunčevog vjetra, zajedno sa Sunčevim bakljama i koronalnim izbacivanjem mase, koji zajedno napadaju Zemljino magnetsko polje tri dana nakon Sunčevih aktivnosti. Pritisak Sunčevog vjetra na magnetosferu i magnetsko polje Sunčevog vjetra će se povećavati ili smanjivati, ovisno o Sunčevim aktivnostima.
Geomagnetske oluje javljaju se na cijeloj Zemlji, a mogu trajati nekoliko dana. One uzrokuju povećanje elektromagnetskog zračenja atmosfere i otklon kompasa u polarnim područjima, smetnje u kratkovalnim komunikacijama, povećanje korozije podzemnih cijevi, kvarove električnih vodova, anomalije u radu komunikacijskih satelita i drugo, piše “24sata“.
Za vrijeme geomagnetskih oluja česte su pojave polarne svjetlosti. Čestina geomagnetskih oluja u uzročnoj je vezi s približno 11-godišnjim periodom promjena Sunčeve aktivnosti, što se nastoji primijeniti za prognozu geomagnetskih oluja.
Od 28.augusta do 2. septembra 1859., mogle su se primijetiti brojne Sunčeve pjege i Sunčeve baklje, a najaktivnije su bile 1. septembra. Ogromno koronalno izbacivanje masa je udarilo direktno Zemlju, izazvano Sunčevim bakljama, 18 sati nakon pojave. 2. septembra 1859. snimljena je najjača geomagnetska oluja, koja je imala vrijednost 1 600 nT. U telegrafskim žicama se uočila inducirana električna struja (elektromotorna sila), koja je uzrokovala električni udar na nekoliko telegrafskih operatora i nastalo je par požara. Polarna svjetlost se vidjela čak na Havajima, Meksiku, Kubi i Italiji.
Geomagnetska oluja je 13. marta 1989. uzrokovala izbacivanje električne mreže u Quebecu, 6 miliona ljudi je ostalo bez električne struje i to devet sati. Polarna svjetlost se vidjela i u Teksasu. Geomagnetska oluja je nastala zbog koronalnog izbacivanja masa, koje je primijećeno 9. marta 1989..
Jezgre leda su pokazale da se jake geomagnetske oluje pojavljuju u prosjeku svakih 500 godina. Osim jake geomagnetske oluje 1859., nešto slabije su bile 1921. i 1960. godine.
Od 1989., velike korporacije u Sjevernoj Americi, Velikoj Britaniji, sjevernoj Evropi i drugdje, su utvrdile rizik pojave geomagnetski induciranih struja i razvile procedure ublažavanja tih pojava.