Njegovu cirkulaciju je zaustavio ugrušak, a to je još jedna opasna komplikacija bolesti koja je zahvatila cijeli svijet.
Ugrušci su iz raznih razloga česta komplikacija među bolesnicima na intenzivnom liječenju, ali njihova je učestalost veća među oboljelima od kovida nego što je očekivano.
– Na odjeljenju imamo četrdesetogodišnjake sa ugrušcima u prstima, a nema nikakvog razloga za to osim korona virusa – rekla je doktorica na intenzivnoj njezi njujorške bolnice “Langon” Šeri Brošahan i dodala da jedan od njih ima velikih problema sa dotokom krvi u obje noge i u obje ruke i da će doktori vjerovatno morati da urade amputaciju.
Krvni ugrušci nisu opasni samo za udove, nego mogu da dospiju i u pluća, srce ili mozak, što može da rezultira smrtonosnom plućnom embolijom ili srčanim i moždanim udarom.
U nedavnoj studiji holandskih naučnika otkriveno je da je 31 od 184 pacijenata uključenih u istraživanje imao komplikacije sa ugrušcima, što je “izuzetno visok procenat”. Na sreću, potreba za amputacijama ipak je mnogo rijeđa.
Zašto se to događa?
Behnud Bikdeli, doktor u njujorškoj Prezbiterijanskoj bolnici, okupio je međunarodni tim stručnjaka da bi proučili problem. Njihova otkrića objavljena su u časopisu američkih kardiologa. Zaključili su da je rizik od pojave ugrušaka toliko visok da bi pacijenti oboljeli od kovida-19 trebalo da preventivno dobijaju lijekove za razređivanje krvi.
Postoji nekoliko mogućih razloga zbog kojih nastaju. Pacijenti sa težim oblikom kovida-19 često odranije pate od neke bolesti, poput bolesti srca ili pluća, koje su same po sebi povezane sa većim rizikom od razvoja tromboze.
I sam boravak na odjeljenju intenzivne njege povećava rizik, jer tamo pacijenti duže vrijeme nepomično leže, što pogoduje razvoju ugrušaka.
Korona virus je povezan i sa neuobičajenom reakcijom imunološkog sistema koja se naziva “citokinska oluja”, a neka istraživanja upućuju na to da je i taj fenomen povezan sa višom stopom stvaranja trombova.
Moguće je i da na zgrušavanje utiče i nešto povezano sa samim korona virusom, što ljekari nisu primijetili ranije kod nekih drugih virusnih oboljenja.
Stručni rad objavljen prošle sedmice u Lancetu pokazao je da virus može da nastani epitel, tkivo koje oblaže organe i krvne sudove, što u teoriji može da utiče na proces zgrušavanja.
Mikrougrušci
Iako antikoagulansi, poput heparina, kod nekih pacijenata djeluju, kod drugih nisu djelotvorni jer su ugrušci previše mali, pojasnila je Brošahan.
– Mikrougrušaka je mnogo i ne znamo gdje se tačno nalaze. Autopsije su pokazale da su pluća nekih pacijenata sadržala stotine mikrougrušaka – objasnila je Brošahan.
Međutim, pojava nove zagonetke riješila je jednu stariju. Sesilija Mirant-Borde, doktorica bolnice za vojne veterane na Menhetnu, kaže da pluća puna mikrougrušaka objašnjavaju zbog čega respiratori nisu bili od veće pomoći kod određenog dijela pacijenata.
Na početku pandemije ljekari su te pacijente liječili prema protokolu za akutni respiratorni distres sindrom, poznat i kao “mokra pluća”.
Razlog za neefikasnost respiratora u nekim slučajevima “nisu bila pluća puna vode” već “mikrougrušci koji su blokirali cirkulaciju” pa je krv napuštala pluća sa manje kiseonika nego što je to uobičajeno.
Prošlo je pet mjeseci otkako se virus pojavio u Vuhanu, a doktori o njemu svakoga dana saznaju sve više.
– Iako smo iznenađeni otkrićem, zapravo ne bi trebalo da budemo toliko iznenađeni, virusi su nepredvidljivi – rekla je Brošahan, piše “Jutarnji“.
