– Od sedme svoje godine se prije moralo postiti. Sjećam se dobro trešnje, u snu se nesnile. Ja smjela da penjem na trešnju, kažu mi, idi naberi trešanja za iftara – govori Emina i dodaje da se nakon Drugog svjetskog rata teško živjelo, da nije bilo hrane kao danas, javlja “Anadolu Agency”.
– Poslije onog rata to je bilo. Ja se sjećam dobro, zelje se bralo i sjecalo se da se ukuha od kuruze hljeb. Sjećam se toga. Sad je milina i postiti, ima svega – kaže Emina.
Prisjetila se iftara koje je njena majka pripremala.
– Onda, oni đevrek smo mi to zvali, pod sačom mama ukuha i ispeče. Ja se sjećam prije, uoči ponedjeljka i petka se kuha pita i (p)šenični hljeb. Sad je to prevazišlo mjere, ja se bojim dragog Allaha – priča Emina.
Kaže da joj, uprkos godinama, nije teško postiti:
– Nije teško postiti, ništa nije teško kada imaš volju – kaže.
Nana Emina voli da čita knjige i novine. Ramazanske dane provodi učeći Kur’an.
– Nešta čitam, učim. Imam knjiga. Ja volim knjige. Kupovala sam knjige gdje god sam išla. Novine čitam, jer sam od djetinjstva čitala novine – priča Emina.
Sada ne radi mnogo fizičke poslove, ali voli da uređuje avliju i uzgaja cvijeće. Mladima poručuje da se bore u životu te da je post zdrav.
– Može se postiti, naročito sad. Imaš da pojedeš, popiješ, da odmoriš kad hoćeš, ali slabo, neće omladina – kaže Emina.
U genocidu u Srebrenici ubijen joj je suprug i sin Azmir, koji je imao 31 godinu kada je ubijen. Iako je prošlo gotovo 25 godina od genocida, Azmir nikada nije pronađen, a Emina se nada da će ga pronaći i ukopati u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari.
– To me najgore pogađa. Čini mi se, kada bi našla nokat njegov, ja bih njega ukopala. K’o što žene kažu imaju tamo, pa što ne ukopaju. Muža su mi našli odmah u Glogovoj, u grobnici, bilo njih dvjesto i nešta. A, sina mi nikad niko nije vidio, ni kroz šumu kad su išli – govori tužno Emina.
Emina Merdžić je sestra novinara Kjašifa Smajlovića koji je 1992. godine ubijen u Zvorniku. Prva je novinarska žrtva rata u Bosni i Hercegovini.
