Vitiligo nije samo bolest kože. Veoma često je udružena s drugim oboljenjima u organizmu koje nemaju baš nikakvu vezu s melanocitima, ćelijama koje stvaraju pigment u koži. Bolest bijelih mrlja je bolest koja ne boli, ne pričinjava fizičku bol, ali psihički opterećuje bolesnu osobu.
Naime, ovo oboljenje, mada samo naizgled estetski narušava izgled kože, što nimalo nije jednostavno, svakoj oboljeloj osobi šalje jasne signale da se nešto dešava u organizmu i da to što se dešava vidi se i na samoj koži. I zaista jeste tako.
Zašto nastaje
Nažalost, do danas nije poznat tačan razlog nastanka vitiliga. Danas najviše prihvaćena pretpostavka jeste da se radi o autoimunom oboljenju. Potvrdu za to nalazimo u čestoj udruženosti vitiliga s autoimunim oboljenjima drugih organa.
Tako je vitiligo često udružen sa šećernom bolesti, autoimunim oboljenjem štitne žlijezde, tzv. Hašimotov tireoiditis, jednom vrstom malokrvnosti, anemije, oboljenjem nadbubrežne žlijezde, ulceroznim kolitisom, oboljenjem debelog crijeva. Veliku ulogu u nastanku vitiliga igra i stres, kao okidač nastanka oboljenja.
Pretpostavlja se da se u organizmu, odnosno u koži, stvaraju antitijela protiv ćelija koje stvaraju pigment u koži, antitijela protiv melanocita. Tako oštećeni melanociti ne mogu više stvarati pigment.
Kako izgleda
Bolest se lako prepoznaje i dijagnosticira. I laik uočava bije mrlje na koži. Počinju obično kao manje aree kože bez pigmenta, najčešće na koži lica, naročito oko očiju, zatim na nadlanicama, koljenima, gležnjevima, laktovima ili na bilo kojem dijelu tijela. Nerijetko bijele mrlje prvo počnu u preponskim pregibima. Bolest može da se javi u svakom dobnom uzrastu. Naročito je česta kod djece i mlađih osoba.
Kakva je prognoza bolesti
Prognoza je individualna, zavisi od osobe do osobe. Kod nekih osoba pojavi se samo na jednom mjestu, ostaje u takvom obliku različito dugo vremena i ponekad može i da se spontano povuče. Kod drugih se bijele mrlje šire zauzimajući veće predjele kože, međusobno se spajaju i nemaju tendenciju izlječenja, usprkos poduzetim svim mogućim terapijskim mjerama.
Kako se liječi
Prije svega, potrebno je liječiti osnovno autoimuno oboljenje koje se dijagnosticira nakon opsežnih laboratorijskih i kliničkih pretraga. U najvećem procentu oboljelih, u toku liječenja osnovnog autoimunog oboljenja, bijele mrlje se postepeno normalno pigmentiraju.
Nakon što se odgovarajućim pretragama utvrdi da je autoimuni proces isključivo protiv melanocita, odnosno da je autoimuni proces samo u koži, terapija se provodi lokalnom primjenom lijekova koji u samoj koži koče autoimuni proces. Postoji i aparativno liječenje koje stimulativno djeluje na melanocite kako bi ponovo počeli proizvoditi pigment, melanin, ali je proces liječenja dugotrajan i zahtijeva strpljenje pacijenta,piše Hayat
Izbjegavati sunce
Vrlo važno je napomenuti da osobe s vitiligom trebaju upotrebljavati zaštitne faktore protiv sunčeve svjetlosti, jer dijelovi bez pigmenta lako gore na suncu. Nakon minimalnog izlaganja suncu javlja se crvenilo i pečenje kože, a nerijetko i mjehuri, što ukazuje na opekotine prvog i drugog stepena.
Iza toga ostaje na rubu bijelih mrlja jako pigmentiran rub, čime se još više naglašava kontrast prema bijeloj koži. Taj kontrast se i inače pojačava ako se neoboljela koža izlaže suncu.
Kada su u pitanju odnos vitiliga i sunca, tu postoje činjenice koje su naizgled kontradiktorne. Naime, jedna od terapijskih mogućnosti jeste premazivanje bijelih mrlja odgovarajućim lijekovima koji pokazuju osjetljivost na sunce i naknadno, vrlo obazrivo dozirano izlaganje vještačkim izvorima svjetla. I činjenica je da kod određenog postotka oboljelih dolazi do izlječenja bijelih mrlja. Iz ovoga se jasno da zaključiti da liječenje bijelih mrlja treba povjeriti iskusnom dermatologu koji će znati ispravno liječiti vitiligo.
