Dugo godina je radio u privredi, a u penziju je otišao s dužnosti direktora Agencije za privatizaciju Bosansko-podrinjskog kantona Goražde, tako da Goraždanin Husein Bijedić sada ima više nego dovoljno vremena za neobičan hobi kojem je oduvijek posvećivao slobodno vrijeme. Svoju kuću, uz razumijevanje i podršku supruge, pretvorio je u mali muzej, koji sadrži različite kolekcije predmeta i dokumenata.
– Fotografije sadrže čitav život –
Jedna od najbitnijih kolekcija, priča Husein za Anadolu Agency (AA), vezana je za porodicu i čini je više od 4.000 fotografija koje je lično napravio.
“Neke potiču iz pedesetih godina, kad su se nosile visoke cipele, kratke pantalone, čarape preko koljena i tregeri pantalona ukršteni preko. To je bilo tada i moderno, a na kraju krajeva u to poslijeratno vrijeme nije bilo puno čega. Puno sam vezan za fotografije, jer u fotografijama je sadržan sav život kojeg sam proveo kao dijete, od tih 50-tih godina”, objašnjava Bijedić.
Posebno mjesto zauzima i filatelistička zbirka. Čine je poštanske markice koje je sam kupovao ili dobijao na poklon. Ima i kolekciju starih novčanica i kovanica iz različitih perioda i država.
“Gdje sam nailazio tu sam i uzimao. Ostalo mi je dosta novčanica iz bivše SFRJ, tako da sam to ukoričio. I prije kada sam odlazio vani to sam sakupljao. Jedan album filatelije sam dobio od kolegice s posla koja ga je pronašla na buvljaku u Beogradu. U tom albumu je i kolekcija markica s Olimpijskih igara u Minhenu 1972. godine”, priča Bijedić.
– Ratna pisma –
Čuva i sva ratna pisma i poruke koje je, posredstvom Međunarodnog crvenog križa, dobijao od rodbine i prijatelja za vrijeme tri i po godine provedene u opkoljenom Goraždu. Zbog herojstava njegovih stanovnika, sjeća se Husein, Goražde je tada bilo izuzetno cijenjeno pa se za ovaj grad znalo širom svijeta te su mu stizale i poruke s nepotpunom adresom. U ljetnoj kuhinji, u dvorištu kuće, smjestio je i neke od eksponata iz rata.
“Imam fijaker šporet, minijaturni, u kojem je svastika u Sarajevu pekla kafu. Ubaci nekol’ke trijeske, jer više nije ni moglo, ali ima i svoj sulunar, rernu i ognjište. Imam i šiš, kad se nekad uzimalo pet ili deset deka kafe, jer nije bilo po kilu ili dvije, onda u šiš ubaci, zavrti, doda ‘divke’ ili ‘cikorije’ i to je bila ‘dočekuša'”, kaže Bijedić.
U Goraždu tokom rata nije bilo struje, a po hranu se tokom 1992. i 1993. godine pješačilo do Grebka. Tamo je bila smještena logistička baza Armije RRiH. Pretežno po noći, kroz neprijateljske linije, minska polja i zasjede, svakodnevno su pješačile kolone Goraždana, kako bi se u opkoljeni grad vratile s osnovnim namirnicima i lijekovima u svojim ruksacima. Husein posjeduje videosnimke dočeka Bajrama na Grebku te pripreme bajramske halve u običnoj konzervi. Do Grebka i nazad umiralo se u napadima neprijatelja, od gladi i od smrzavanja na izuzetno niskim temperaturama, ali se Goražde nije predavalo.
“Četveročlana porodica, otac, majka i dvije kćerke. Otac je bio bolestan, jedna kćerka maloljetna, a majka i druga kćerka odlaze na Grebak da donesu hranu. Međutim, majka se u povratku smrzla i kćerka se u Goražde vratila i bez majke, i bez brašna. E to je hrabrost Goražda i prikaz svih muka koje su Goraždani preživjeli u ovom ratu”, sjeća se jedne od tragičnih priča vezanih za Grebak.
– Titova vremena –
Husein je pratio i sportska dešavanja, a posljednjih godina uredno evidentira i hidro-metereološke prilike u svom gradu. Pokazuje nam i neobičnu kolekciju pića, koje ga nije privlačilo zbog sadržaja, već zbog neobične ambalaže u koju je upakovano.
Svoje neobične zbirke Husein čuva u dnevnom boravku, spavaćoj sobi, garaži i ljetnoj kuhinji, jer boljeg prostora nema. U svim prostorijama su fotografije, kalendari, male biste s likom Josipa Broza Tita, a posjeduje i kolekciju značaka iz perioda njegove vladavine, jer Maršala pamti po boljem životu, pravednijoj vlasti i po tome što svojoj porodici nije ostavio milione.
Husein već godinama prikuplja karikature i novinske tekstove, koje je podijelio po oblastima i u štampariji ukoričio u knjige. Prirodne ljepote BiH, politika, ekonomija, privatizacija, a jedna od knjiga nosi naziv “Lopovluci” i sadrži informacije o aferama, prevarama i pljačkama.
Istražuje i lozu svoje porodice. Njegov djed porijeklom je iz Lastve kod Trebinja, a nana iz sela Hote u Crnoj Gori. Na osnovu starih razglednica počeo je izrađivati i maketu starog centra Goražda, s džamijom Džafer-bega Sijerčića i Starom čaršijom s nizom dućana, kojih već odavno nema.
“Što se tiče kolekcije, kad je prelistavam onda se vraćam komplet unazad. Prelistavam svoj život, kako sam živio, da li sam mogao bolje ili gore i ona me veže s nekim radosnim ili žalosnim trenucima. Djeca će me poslušati, jer imam izuzetno puno vjere u njih pa će to oni pohraniti i ostaviti negdje u ćošak. To će biti možda dva-tri plastična kofera, zapečatiti pa ako nekom bude trebalo nešta nek izvoli nek vidi”, kaže Husein Bijedić.
