Oštećenje u komunikaciji podrazumjeva smetnje u upotrebi verbalne komunikacije. Najčešće se prvo primjećuje da dijete ima zastoj u razvoju govora ili potpuno odsustvo govora, gdje ne postoji potreba da isti nadomjesti nekim alternativnim načinima komuniciranja, recimo mimikom i gestikuliranjem. Također može da se primjeti da dijete nikada ne inicira razgovor ili pak ne umije da održi konverzaciju; zatim da upotrebljava govor koji vama i okolini nije razumljiv; kao i odsustvo imitacije (na primjer djevojčica od 3 godine bi trebalo da umije da imitira mamu kako kuha, pegla kupa bebu…).
Ako se govor razvije kod autističnog djeteta, ono ga ne koristi u funkciji socijalne komunikacije. Autistične osobe teško ili uopšte ne razumiju izraze lica i boju glasa; ponavljaju ono što ste vi ili neka druga osoba rekli i to bez razumjevanja značenja sadržaja koji ponavljaju; o sebi govore u trećem licu; djeca mogu da ponavljaju rečenice iz crtanih. Imaju neobičan naglasak, intonaciju, i vrlo često brži ili sporiji tempo govora od normalnog. U govoru mogu da preovlađuju imenice. Bitno je da znate da govor može biti besmilslen. Nerijetko, govor djeteta može da se odnosi samo na zadovoljenje njihovih potreba. Osobe sa autizmom, nažalost, ne shvataju šalu.
Oštećenja u socijalnoj interakciji prvenstveno podrazumijevaju teškoće u primejivanju neverbalnog ponašanja. Prije svega treba obratiti pažnju na to da li postoji kontakt očima i neki izraz lica ili gest koji bi ukazao da dijete podržava socijalnu interakciju. Zatim, obratiti pažnju da li se dijete druži sa svojim vršnjacima i da li umije samo da uspostavi kontak sa njima. Da li postoji empatija kod djeteta (da li umije da dijeli tuđu sreću, na primjer). Autistična djeca se obično ponašaju prema ljudima kao prema objektima.
Ako odete kod nekoga sa djetetom, obratite pažnju da li dijete primećuje ljude ili samo objekte. Često se dešava da dijete, ukoliko se nalazi u nepoznatom prostoru, bez ikakvog ustručavanja prilazi objektima koji ga zanimaju, ne reagujući na upozorenja roditelja da se to ne smije. Autistična djeca rijetko ili nikada ne pokazuju prstom ono što žele, već vas uhvate za ruku i vode do željenog objekta. Ne odazivaju se na ime i ponašaju se kao da vas ne čuju. Također je karakteristično da autistična djeca vole rutinu i da burno reaguju na promjene. Ne traže utjehu, niti je pružaju, ali to ne isključuje da se neće maziti sa svojim roditeljima i drugim, bliskim, ljudima.
Ograničeni repetetivni i stereotipni modeli ponašanja, interesa i aktivnosti podrazumijeva ograničeno područje interesa i zaokupljenost nekom specifičnom zanimiljivošću ili predmetom; stereotipne i repetitivne radnje, poput udaranja rukom, kvrckanja prstom, ljuljanja, okretanja, hodanja na nožnim prstima, lupanja po predmetima, lepršanje rukama, plesanje i hodanje u krug; cupkanje i poskakivanje; pljeskanje rukama; prenošenje predmeta sa jednog mjesta na drugo, otvaranje i zatvaranje vrata, puštanje vode u vc šolju; stalno nošenje knjiga sa sobom, prelistavanje; zaokupljenost i oduševljenost dijelovima predmeta, najčešće točkovima. Dijete neće koristiti igračku u pravu svrhu, na primjer, igrat će se točkovima automobila, ne koristeći ih kao sredstvo za guranje auta. Postoji odsustvo maštovitosti, imaginativna igra nije razvijena. Primjetit ćete, možda, da stalno ponavljaju iste igre, posebno one bazirane na crtanim koje vole da gledaju. Djeca sa autizmom imaju neobične reakcije na senzornu stimulaciju.
Ukoliko primjetite većinu od ovih simptoma kod svog djeteta, potrebno je da se obratite svom ljekaru pedijatru koji će vas dalje uputiti na stručni tim koji čine psihijatar, psiholog, defektolog i logoped,piše Hayat
