Među njima je bio i Malić Bradarić, koji je prije tri godine, na 20. godišnjicu Dianine tragične smrti, zajedno s vršnjakom Žarkom Perićem pozvan u kraljevske dvore na snimanje prvog dijela dokumentarca o stradalnicima od mina u svijetu. Imao sam priliku sjediti s princom Harryjem u dvorcu i vidio kako živi kraljevska porodica, prisjeća se za “Azru” Malić Bradarić. Samo nekoliko sedmica po povratku iz BiH ‘narodna princeza’ poginula je u saobraćajnoj nesreći u Parizu, 31. avgusta 1997. godine
Prije 23 godine, od 9. do 11. avgusta 1997., u našoj zemlji, tačnije Sarajevu, Tuzli, Gračanici i Zenici, boravila je princeza Diana (Lady Diana Spencer), poznata i kao Lady Di. U svojoj dobrotvornoj misiji podrške deminiranju i pomoći stradalnicima od mina susrela se sa žrtvama, a mnogima i pomogla u kupovini ortopedskih pomagala. Samo nekoliko sedmica kasnije,’narodna princeza’, prozvana još i ‘princeza ljudskih srca’, poginula je u saobraćajnoj nesreći u Parizu, 31. avgusta 1997. godine. Bilo joj je samo 36.
Dugo su osjećale toplinu njene ruke na ramenima
Njena posjeta Bosni i Hercegovini i danas se pamti. Princeza, koja je izazivala divljenje gdje god se pojavljivala, posebno je u sjećanju onih koje je posjetila, a koji su danas još živi.
S nekima od njih, do kojih je 23 godine poslije moguće doći, pokušali smo evocirati uspomene na princezinu posjetu, tople riječi i ruku podrše koju im je pružila i koja im je tada bila velika utjeha, iskrena i ljudska. Nažalost, princezin humani plan da formira posebno udruženje pomoći stradalnicima od mina u BiH ostao je samo pusta želja, jer je uskoro stigla užasna vijest da je život Lady Di tragično ugašen.
Tako su ugašene i nade za bolji život žrtava u našoj zemlji, koja ni danas, 25 godina od okončanja rata, nije u potpunosti očišćena od mina, a preživjele žrtve su prepuštene same sebi.
– Kada su nam javili da dolazi princeza Diana, uhvatila nas je panika. Pitali smo se kako da je dočekamo, kako ćemo se obući, šta joj pripremiti za ručak. Ali, kada se ona pojavila u farmericama i bijeloj košulji, skromno obučena, odmah nam je prirasla za srce. Bila je prisna u razgovoru, kao da živi s nama u jednoj kući – pričala je svojevremeno u Gračanici potpisniku ovih redova Fatima Brkić, majka Nedima Brkića zvanog Geler, koji je stradao odmah nakon potpisanog Dejtonskog sporazuma 1995. godine.
Otišao je na obale rijeke Spreče da peca. Sjeo je, nažalost, direktno na minu koja ga je odmah usmrtila. Prije toga, Nedim je prošao sva ratišta, bio je neprevaziđeni optimist i šaljivdžija. Iza njega ostali su supruga i dvoje djece. Majka Fatima preminula je prije četiri godine.
Princeza je u Gračanici, uz veliku pratnju posjetila i dvije sestre, Mirsadu i Fahriju Đulić. Objema je protivpješadijska mina na koju su stale 21.juna 1992. godine, dok su se vraćale s radne obaveze iz fabrike ‘Fortuna’, oduzela desne noge. Iako invalidi, s improviziranim protezama morale su, da bi preživjele, raditi najteže poljoprivredne poslove i hraniti slijepog brata. Princeza se sa sestrama fotografirala, zagrlivši ih obje. Dugo su sestre Đulić prepričavale kako se sjećaju i osjećaju toplinu ruku princeze Diane na svojim ramenima. Nažalost, njihovih osmijeha je nestalo. Fahrija je umrla u januaru 2015. godine, a Mirsada ostala da se sama, kao invalid, bori dalje sa životnim nedaćama.
Sva bol svijeta na leđima Malića Bradarića
Omiljena princeza bila je posebno užasnuta prizorom koji je zatekla u Doboj Istoku, vidjevši dvojicu 12-godišnjaka, jednog bošnjačke, Malića Bradarića, drugog srpske nacionalnosti, Žarka Perića. Obojica su usljed eksplozije mine ostali bez nogu.
Maliću je mina raznijela lijevu nogu u naselju Stanić Rijeka, tačno na entitetskoj liniji, 300 metara od njegove porodične kuće, u dijelu koji pripada Federaciji BiH. Žarko je iz ozrenskog sela Porječina. Nogu je izgubio dok je s ocem Brankom radio u šumi na granici sela Brezici-Petrovo.
Slikao se s princezom i Malićem u Klokotnici u Doboj Istoku. Dva dječaka bila su u Norveškoj na liječenju, a zajedno su učestvovala i u snimanju dokumentarnog filma o stradalnicima od mina u BiH. Danas Žarko živi u Mostaru te, kao i Malić, radi na jednoj benzinskoj pumpi. Obojica su ogorčena na svoj status i nebrigu države za stradalnike.
Malić Bradarić za “Azru” se prisjetio te 1997. godine i susreta s princezom Dianom. Iako, tada kao dječak ni svjestan nije bio ko je ona i zbog čega je došla, ponadao se da će mu posjeta pomoći da dobije pravu protezu, koja će mu život učiniti podnošljivijim. Kasnije će se ispostaviti da su stradalnici od princezine posjete imali i neprijatnosti, jer su počele da kruže priče kako je ona, tobože, ‘donijela vreće para’. Bila je to velika laž.
– Njena posjeta imala je cilj da se sagleda stanje u kome se ljudi koji su od mina ostali bez dijelova tijela, nalaze i da se vidi kako se može pomoći. Nažalost, za to nije bilo prilike, a ja nikada neću zaboraviti 31. august 1996. godine, kada mi je mina odbila nogu. Krv je pljuštala na sve strane. Moj otac Fahir, deminer u tadašnjem IFOR-u, pozvao je pomoć. Stigli su i vojnici IFOR-a iz norveške baze, koja je bila kilometar udaljena, pa su me prevezli do Tuzle. Tada sam vidio da sam ostao bez lijeve noge ispod koljena. Ugasili su se moji mnogi dječački snovi – prisjeća se u razgovoru.
Osim susreta s princezom, Malić Bradarić još svježije se sjeća kako je prije tri godine, na 20. godišnjicu njene tragične smrti, zajedno sa Žarkom pozvan u kraljevske dvore na snimanje prvog dijela dokumentarca o stradalnicima od mina u svijetu. Drugi dio snimljen je u Malićevom selu Stanić Rijeka u Doboj Istoku. Sve je rađeno u tajnosti.
– Ovim filmom svjetskoj javnosti htjela se pokazati sva bol ljudi kojima su zaostale mine odnijele dijelove tijela, bol koju će nositi cijelog života. Bilo je teško vraćati slike iz doba stradanja i podsjećati se na najgore. No, imao sam priliku barem sjediti s princom Harryjem u dvorcu i vidio sam kako živi kraljevska porodica – priča za “Azru” Malić Bradarić.
On danas živi od 300 KM mjesečne invalidnine. Kaže da u svojoj općini Doboj Istok nije dobio priliku za posao, ali ga je dobio u susjednom Doboju. Već četvrtu godinu radi na pumpi, ali nezadovoljan je statusom invalida u Federaciji BiH. Zakon je, tvrdi, dobar, država ima budžete, ali su, zbog političara stradalnici od mina zapostavljeni.
Inače, u Tuzli je Lady Di posjetila Franju Kvesila, kojem je mina raznijela obje noge. Diana je bila i u kući porodice Šoljankić u selu Dobrinja u Tuzli. Niko im nije najavio da će doći. Muhamed Šoljankić izgubio je stopala kad je stao na minu 1994. Na dan kad je Diana došla, bio mu je rođendan.
– Donijeli su mu rođendansku tortu i pjevali mu ‘sretan rođendan’. Mi smo bili u šoku, mislili smo, pa kako su znali da mu je rođendan? Nekoliko sedmica kasnije na radiju smo čuli da je poginula. Nismo mogli vjerovati. Nazvala sam svoju kćerku Diana po njoj. Moramo se sjećati dobrih ljudi, a mi je se takve sjećamo – ispričala je ranije za medije Suada Šoljankić. Princeza je obećala platiti mu protetička stopala, a donacija je došla nakon njene tragične smrti.
Nakon posjete, Diana je napisala pismo humanitarki Dilys Cheetham, koja je tada radila u Mostaru.
– Upoznala sam i posjetila žrtve minskih polja i to me iskustvo duboko dirnulo. Nisam im, zapravo, mogla pomoći, ali donijela sam čvrstu odluku da želim osigurati da svijet nikad ne zaboravi one koji su osakaćeni tim strašnim oružjem – napisala je Diana prije 23 godine.
Tada nije mogla ni pretpostaviti da će nakon njene posjete zaostale mine Raziji Aljić iz Lukavica Rijeke u Doboj Istoku, kroz nekoliko godina u šumi usmrtiti supruga i dvojicu sinova, niti da će žrtve „tihih ubica“ biti desetogodišnji Bajro Hasanović i njegov vršnjak Sejdo Šiko. Bajro je stradao dok je s ocem kod Gračanice brao jabuke, a Sejdo u Sprečkom polju dok je sakupljao sekundarne sirovine. Njihove dječije snove ugasio je smrtonosni ‘prom’.
Slika s groblja u Sarajevu i dalje proganja prijatelja
Više od 500 osoba stradalo je od mina u BiH. Lady Di imala je plan kako pomoći onima koji su ostali teški invalidi, ali smrt je bila brža od ispunjenja princezine humane želje.
Posljednjeg dana trodnevnog putovanja na kojem je u okviru kampanje borbe protiv mina bila zajedno s prijateljima Kenom Rutherfordom i Jerryjem Whiteom, Diana je insistirala da posjeti sarajevsko ratno groblje u kojem su sahranjene žrtve rata.
– Slika nje na groblju u Sarajevu, posljednjeg dana našeg putovanja, i dalje me proganja. To nije bilo planirano – ispričao je Jerry za ‘Entertainment Weekly’ uoči 20. godišnjice njene tragične smrti i premijere dokumentarnog filma ‘Diana, Our Mother: Her Life and Legacy’ 2017. godine.
Opisujući te trenutke, kazao je da je Diana hodala polako među grobovima, dok nije naišla na uplakanu majku koja je stajala kraj groba svog sina.
– Diana nije govorila bosanski, a majka nije znala engleski. Samo su se zagrlile. Tako intimne, tako prisne, tako emotivne – ispričao je Jerry.
Bila je daleko od sretne žene
U porodici britanskog plemstva Diana Spencer rođena je 1. jula 1961. godine. Tokom 1975. godine postala je Lady Diana Spencer nakon što je njen otac naslijedio titulu Earl Spencer, a jula 1981. udala se za princa Charlesa u Katedrali svetog Pavla i postala princeza od Walesa. Također je imala titule vojvotkinje od Cornwalla, vojvotkinje od Rothesayja i grofice Chester. Kraljevski par imao je dva sina, princa Williama, rođenog 1982., i princa Harryja, rođenog 1984. godine. Njen i Charlesov brak bio je daleko od sretnog.
Problemi su počeli već 1985. godine, kada je princeza Diana saznala da princ Charles ima aferu sa svojom nekadašnjom djevojkom Camillom Parker-Bowles. Očajna, Lady Di (kako su je mnogi zvali) počela je da se viđa s instruktorom jahanja Jamesom Hewittom. Charles je priznao aferu s Camillom, a Diana je upala u beskonačan vrtlog depresije i bulimije. Oboje su jedno drugo krivili za raspad braka. Nakon objavljene knjige ‘Diana: Njena istinita priča’, senzacionalističkih tekstova u tabloidima o braku Diane i Charlesa, kao i snimaka intimnih razgovora princa Charlesa s Camillom, princeza Diana se jedno vrijeme povukla iz javnosti.
U posljednjem intervjuu Diana je rekla da je mnogo voljela princa Charlesa, ali da ju je on iznevjerio i da je u tom braku bilo troje ljudi. Kraljica je 1995. poslala pisma Diani i Charlesu u kojima im je savjetovala da se razvedu i 1996. godine oboje su potpisali papire za razvod. Nakon razvoda, Diana je izgubila titulu Njenog Kraljevskog Veličanstva, no zadržala je status princeze od Walesa. Njen sin William, koji je tada imao 14 godina, rekao joj je: “Nemoj da brineš, mamice, ja ću ti vratiti tu titulu kada postanem kralj”.
U jednom pariskom restoranu primijetili su je 25. jula 1997. s lijepim tamnokosim muškarcem, koji je kasnije identificiran kao Dodi Fayed, sin Mohameda Fayeda, vlasnika robne kuće „Harrods“ u Londonu. Fotografije atraktivnog para uskoro su zauzele naslovnice časopisa. Vozač automobila u kojem su se na zadnjem sjedištu vozili Diana i Fayed, u rano jutro 31. augusta 1997. godine vozio je prebrzo, pokušavajući pobjeći paparazzima koji su je uznemiravali pretjeranim zabijanjem nosa u njen život. Izgubio je kontrolu nad vozilom, a u saobraćajnoj nesreći život su izgubili i Diana i Fayed.