Tragedija koja se dogodila jutros na Jadranskoj magistrali, kada je život izgubila jedna tročlana porodica s područja Rijeke, još će dugo ostati u sjećanju djelatnicima službi koji su se odazvali na poziv u pomoć.
Obzirom na visoke ljetne temperature, svakog puta kad vatrogascima zazvoni telefon, prva je pomisao da vatra negdje prijeti. Tako je bilo i jutros kad je zazvonio dežurni telefon DVD-a San Marino. S druge strane bio je operater 112 koji je dežurnom vatrogascu saopštio dramatičnu vijest o teškoj saobraćajnoj nesreći na području Kozice.
Dok je ponavljao te rečenice i upisivao ih u nalog, u manje od minute njegova ekipa je već bila pod punom opremom u vatrogasnim vozilima čije su sirene parale novljansku subotnju tišinu probudivši stanovnike Novog Vinodolskog.
U akciju je krenuo i vatrogasni zapovjednik jer svima je bilo jasno da se na području Kozica odvija borba za život. U svega 13 minuta Antonio, Denis, Boris, Dario i Valentino Topolovec došli su na poprište neopisive količine tuge.
– Kad se približavate nekom mjestu intervencije, jurite hladne glave upravo kako bi najbrže i najprofesionalnije odradili svoj posao i spasili ljudske živote. Jurili smo pod sirenama po magistrali i već tada svako od nas proživi stres. Imali smo saznanja da je više ljudi povrijeđeno. Kad smo došli tamo, prizor je bio jeziv. Radnici Hitne pomoći već su zbrinuli jednu žensku osobu, drugi muškarac je stajao kraj auta, a treću žensku osobu smo mi izvlačili iz vozila italijanskih oznaka kako bi ju predali ljekarima. Svi su bili pri svijesti. No, iz drugog auta dopirala je tišina. Bio je to prizor koji te skameni. Očekuješ da ćeš čuti nekakav zvuk, vapaj. Daješ do znanja ljudima u autu da nisu sami, da je pomoć stigla. Pokušavaš ostati hladne glave kao i uvijek. Ne unositi emocije u posao koji je pred tobom. Ljudima u autu nažalost nije bilo spasa. Vozač i suvozačica su bili vezani. Otvorili su se zračni jastuci. U svojih 20 godina vatrogasne karijere ovo je jedna od težih tragedija gdje sam intervenirao – priča Boris, vatrogasac DVD San Marino.
Na upit da li strahuje kod odlaska na intervenciju da će naići na unesrećene koji su njegovi prijatelji, članovi porodice, poznanici, Boris ponavlja da svoj posao mora odrađivati uvijek hladne glave i da mjesta emocijama nema jer je to posao koji voli raditi i trudi ga se raditi najbolje što može dok je u službi građana.
O razmjerima tragedije posvjedočio je i Marino Velibor Topolovec koji kaže da je to najtragičnija nesreća na području Grada Novog Vinodolskog nakon već sad skoro i zaboravljene nesreće iz 1961. godine.
– Ni najstariji vatrogasci ne pamte ovakvu nesreću. Momci su žurili do mjesta intervencije vozeći na granici sigurnosti i kroz veliku gužvu. Dolaskom na mjesto događaja, vrlo brzo se ustanovilo da u jednom vozilu niti jedna od tri osobe ne daje znakove života. I tad osjetiš nemoć. Pa su se ekipe orijentisale na pružanje pomoći osobama koje su bile zarobljene i teško povrijeđene u drugom vozilu. To su minute koje će zauvijek ostati u glavama mladih vatrogasaca DVD San Marino koji su profesionalno odradili posao. Pogledi usmjereni jedni prema drugima ukazuju na uspješno spašavanje preživjelih, a negdje u njima nataložila se tuga zbog činjenice da trima osobama nisu mogli pomoći. I to je najteži i najsloženiji dio posla svakog vatrogasca obzirom da su nakon policijskog očevida morali osloboditi iz smrskanog auta i preminule. Zapravo, to je ono što boli na drugačiji način – emotivno kaže Velibor Topolovec iz DVD-a San Marino.
O mučnim trenucima odrađenog zadatka svjedoči i, priča dalje, ponašanje njegovih vatrogasaca po povratku u bazu.
– Nakon intervencije nije se moglo puno pričati, a niti od njih išta dodatno doznati jer kažu, da ono što prožive, nije za javnost i ostaje duboko u njima. Odrađena je tek kratka analiza o učinjenom na najbolji mogući način. Analizirala se i vožnja prema mjestu događaja koja je bila na granici ludila. To je adrenalin koji se javlja samo kad se ide na takve intervencije. Naprosto se morate isključiti na intervencijama. Niti za jednu nema prethodne pripreme jer svaka je drukčija i odlučuje se u datom momentu – zaključuje Topolovec dodajući kako je najužasnije kad pred sobom imaju unesrećeno dijete ili nekog poznatog svoga, prenosi “Jutarnji“.
