I to nije kraj, Amra najavljuje i peto ukoliko se sve kockice poslože. Kćerkica Dalia je na svijet došla prije dvije sedmice, a, radeći intervju, majku i bebu zatekli smo u njihovom domu u Rimu u najintimnijem i najljepšem činu, dojenju. Dok je tata, Edin Džeko zauzet svojim obavezama, djeca trčkaraju po kući, a Amra nam priča sve detalje svog porođaja, od odlaska u bolnicu do izlaska iz nje. Uživali smo razgovarajući s njom, jer se iz tog razgovora u potpunosti osjetila sva ljubav prema djeci i suprugu. Amri je ovo prvi put da javno iznosi detalje porođaja s kćerkom, tako da „Azrini“ čitatelji imaju privilegiju uživati u ekskluzivi.
Daliju sam rodila carskim putem, to je bio četvrti carski rez. Sa Sofijom i Unom sam probala da se porodim prirodnim putem, ali jednostavno nije išlo, tako da s Danijem i Dalijom je bilo već programirano. Znali smo unaprijed i datum i kako se spremiti, i nikada nisam bila opuštenija. Došla sam u bolnicu i, kada su me odveli u salu, kao i pred samu spinalnu anesteziju, bila sam maksimalno relaksirana, samo mi je u glavi bila zahvalnost za sve i sigurnost u to da će biti sve uredu. Dalia je došla na svijet uz mnogo vriske i dosta primjetno – kazala je kroz smijeh Amra na početku razgovora.
Jeste li se i ovog puta odlučili za čuvanje matičnih ćelija i zbog čega ste izabrali carski rez kao opciju porođaja?
Treći put smo pohranili matične ćelije u matičnu banku u Švicarskoj (SSCB Swiss Stem Cells). Uz osnovne pripreme za porođaj, išao je osnovni paket za pohranjivanje matičnih ćelija koje smo unaprijed spremili iz pupčanika bebe. Koliko god mi je čudan bio taj „isprogramirani“ carski rez, bio je neophodan, jer sa Sofijom sam se porađala prirodno 48 sati i nije mi uspjelo, 12 godina nakon nje sam pokušala to da uradim s Unom i trajalo je 15 sati, ali nije išlo. Doktori su odlučili da je previše rizično dalje čekati. Iako sam s Danijem prošla taj „programirani“ carski, ponovo mi je bilo jako čudno ići tako i s Dalijom i znati da ću 40 minuta nakon što uđem u salu imati bebu u rukama.
Kakav je osjećaj bio ostaviti Sofiju, Unu i Danija kući kada ste krenuli u bolnicu?
Uvijek je teško ostaviti drugu djecu kući, ali imali smo tu sreću da su Edinovi roditelji ovdje s nama neko vrijeme, tako da djeca nisu bila sama. U Sofiju imamo potpuno povjerenje i kada ostavljamo djecu s njom znamo da im ništa neće faliti i da su na sigurnom, ali u prilog nam je išlo i što su nana i dedo bili s njima, pa se sve mnogo lakše podnijelo. Una i Dani su bili mnogo uzbuđeni, jedva su čekali su da se vratimo, razumjeli su kompletnu situaciju, nisu imali problem čak ni spavati sa Sofijom, jer inače spavaju ili sa mnom ili s Edinom, ili se svi poredamo u krevet kao sardine.
Je li Edin bio uz Vas na porođaju?
Edin je svaki put do sada bio sa mnom u sali, tako je bilo i ovog puta, što mi, naravno, mnogo znači.
Koliko se ovaj porođaj razlikovao od ostalih zbog situacije s Coronom?
Osim negativnog testa na Coronu, koji sam morala donijeti dan prije dolaska u bolnicu, te nekoliko testova koje su tražili od mene da uradim, ništa se posebno nije razlikovao ovaj porođaj od prethodnih. Naravno, isto pravilo je važilo i za supruga, tako da je i on morao donijeti negativan test da bi prisustvovao činu rođenja bebe. Italija je zemlja koja se među prvima opekla kada je riječ o Coroni, pa mi sada Italijani izgledaju mnogo spremniji za sve. Kad je riječ o maski, nisam je morala nositi u sali, dok je Edin morao i sve osoblje oko mene.
Jeste li imali tremu, strah?
Zaista nisam imala nikakvu tremu, i ovaj period otkako smo se vratili kući osjećam se odlično, mentalno sam mnogo jaka i spremna na sve što me čeka uz ostale obaveze koje imam. Maksimalno sam opuštena i sve teče svojim tokom, pogotovo dojenje, koje mi je bilo najbitnije, da nakon porođaja fino uspostavimo ritam i da Dalia nema problema. Pošto sam dobila spinalnu anesteziju i bila sam budna za vrijeme porođaja, razgovarala sam s Edinom, s doktorom i onda sam rekla doktoru da pazi kako će me uraditi sad zbog još jednog carskog reza koji planiram ako Bog da.
To je klinika koja je specijalizirana samo za porođaje. Možete li opisati razliku između tog i porodilišta u BiH? Majke su se, uz Vašu sliku na Instagramu na kojoj ste nasmijani pred porođaj, u mnogim komentarima prisjećale kako je to ovdje, ipak, malo traumatično.
U ovoj klinici sam se porodila, jer i doktor koji mi je vodio trudnoću radi u toj klinici. Zadovoljna sam njima, jer sam isto prošla i s Danijem. S Unom sam se porodila u drugoj klinici samo iz razloga što je u toj klinici radio doktor koji je jedini želio da proba prirodni porođaj nakon carskog reza. Mislim da ova klinika nije samo specijalizirana za porođaje, nego je za sve, ali imaju odličan odjel perinatologije. Ne mogu napraviti usporedbu s klinikama i bolnicama iz Bosne i Hercegovine, jer se nisam nijednom porodila u svojoj zemlji.
Ko je odabrao ime i kako ste se odlučili za Daliju?
Edin je odabrao ime Dalia. Zanimljivo je da desetak dana prije porođaja nismo znali koje ime da joj damo. Doduše, imala sam ja nekoliko u opticaju, ali se Edinu nije sviđalo nijedno koje sam izabrala, međutim, kada mi je predložio da bi volio da se naša kćerka zove Dalia, odmah sam pristala, jer mi se jako dopalo i ima prelijepo značenje, a to je nama veoma bitno.
Kako Una i Dani reagiraju otkako je Dalia došla kući? Ima li ljubomore na mlađu seku?
Ma oni su oduševljeni sekom, bili su toliko uzbuđeni da vide i upoznaju bebu. Zvali smo ih putem videopoziva da je vide dok smo bili u bolnici, jer Edin obično spava sa mnom u bolnici dok me ne otpuste da idem kući. Toliko su divni i nježni prema njoj da sam oduševljena. Iskreno, malo sam se bojala Danijeve reakcije, jer je on više vezan za mene. Mislila sam da će tu biti ljubomore. Sigurno pomaže i to što su stalno oko mene i da mi pomažu i da su u mojoj blizini. Una najviše voli da stavi Daliju na sebe da podrigne nakon što ručka. Maksimalno ih uključujem u sve, idu u vrtić pa i to ima svoj ritam. Nana i dedo im pružaju neizmjernu ljubav i pažnju. Ništa im se posebno nije promijenilo, ja ih i dalje uspavam, legnem s njima u krevet, pa im onda Edin pređe. Ujutru kad on ode, ja pređem u njihov krevet tako da gledamo da im se ništa ne poremeti. Zaista nema trunke ljubomore. Zasad je tako, pa vidjet ćemo.
Ko Vam najviše pomaže?
Svi mi mnogo pomažu, svi su mi na raspolaganju i jako sam im zahvalna na tome. Edin, kada je kući, pomaže mi najviše, na njega se uvijek mogu osloniti. Oko bebe mi, iskreno, i ne treba pomoć, tu sam se više ispraksirala, samo mi je bitno da je neko s Unom i Danijem, da se igra s njima, da im se posveti. Svekrva mi mnogo pomaže oko svega, posebno oko obroka, a imam i tetu koja ih čuva. Moram kazati da je i Dalia super bebica, jede, spava, mada je u posljednje vrijeme malo muče grčevi. S njom se uspijem i naspavati.
Vidimo, također, na slikama koje ste objavili s bebom da je Vaša linija besprijekorna već i samo sedam dana nakon poroda. Kako?
Nije baš besprijekorna linija, udebljala sam se 15 kilograma. Zbog moje visine kilogrami ne dolaze do izražaja, ali to me trenutno i ne brine. Nakon carskog reza šest do osam sedmica nije mi dozvoljeno trenirati, a i zbog dojenja nije mi prioritet da sada treniram. Nisam zaista opterećena, presretna sam što je sve prošlo u najboljem redu, što smo Dalia i ja dobro. Nikada nisam imala problema da se vratim u formu pa nadam se da neću imati ni ovog puta. Moram dodati da sam sve vrijeme u trudnoći trenirala i da sam stala tri sedmice pred porođaj, jer mi je doktor zabranio, pošto se radilo o četvrtom carskom rezu i riziku od ropture unutrašnjeg reza.
Kakav je osjećaj imati četvero djece? Vi ste još jako mladi, savjetujete li majkama da se odluče ići Vašim stopama?
Oduvijek sam željela imati petero djece, i kada razgovaram s prijateljicama uvijek kažu: pa i mi smo imale ambicije, ali smo stale nakon dvoje. Ja bih zaista voljela imati petero djece, ako Bog da. Imam super doktora koji podržava moje ambicije, a Bože zdravlja, vidjet ćemo. Fenomenalan je osjećaj biti majka. Kada vidim Sofiju, Unu, Danija i Daliju zajedno, emocije me preplave, svakog dana zahvaljujem Bogu na njima i njihovom zdravlju. Iskreno, na današnjem vremenu razumijem zašto se mnogo roditelja ne usuđuje imati više djece, počevši od same organizacije, jer svakom djetetu se treba posebno posvetiti, a i od finansijske situacije, jer kada je veća porodica u pitanju i sami troškovi su veći. Ja samo kažem, hvala Bogu jer mi imamo i druge uslove, a često mi kažu da sam mnogo hrabra što smo se odlučili na četvrto dijete. Nisam hrabra nego sam realna. Znam da Edin i ja to možemo i psihički i fizički, jer mi smo ti koji odgajamo svoju djecu i izvodimo na pravi put, a svaka dodatna pomoć na tom putu je jedan veliki plus.
Šta je prednost brojnih porodica?
Definitivno, mnogo više smijeha, ljubavi, pozitivne energije, veselja i nikada nema dosade.
Kako se Edin snalazi s djecom?
Fantastičan je, mnogo više vremena sada posvećuje Uni i Daniju, igra se s njima, naravno, kada je tu, presvlači Daliju. Maksimalna mi je podrška, kao i inače u svemu. Sve zajedno radimo.
Kakvi su Vam životni planovi sada?
Trenutno sam najviše posvećena Daliji, ali uvijek sam u kontaktu s mojim „Orea“ timom, koji neprestano rade da se naša online platforma za kupoprodaju ručno rađenih proizvoda s lokalnom etiketom dovede do savršenstva. Kad govorimo o Udruženju „Srce za djecu oboljelu od raka“, uvijek sam tu za njih kada treba. Prošle sedmice su u Sarajevu na platou ispred SCC-a imali uspješan događaj, gdje su ljudi imali priliku doći i donirati sredstva za djecu oboljelu od raka tako što su kupili zlatnu vrpcu, masku ili balon.
Planirate li uskoro doći u BiH?
Voljela bih doći, ali moramo čekati na razvoj situacije s Coronom, jer je mnogo teže sada doći iz BiH u Italiju nego obratno. Imam i nekoliko projekata koje me čekaju i za koje bih trebala biti fizički prisutna, pa vidjet ćemo. Nadam se da ćemo uskoro doći, prenosi azra.
