Odlučili su da svoje iskustvo podijele javno kako bi uticali na svijet svojih sugrađana i upozorili ih da ovaj virus postoji i da su posljedice užasne.
“Mi koji smo prebolovali koronu i osjetili na svojoj koži šta sve može donijeti smatramo da imamo pravo i obavezu da o tome progovorimo javno i upozorimo sugrađane koji se nehatno odnose. Ne postoji dovoljan obzir spram onoga čime korona prijeti. Mnogo mladih i meni bliskih je umrlo”, rekao je Kasap, prenosi “N1“.
Supruga provjeravala da li dišem
On je jedini od njih trojice bio u bolnici. Sreća je, kako su mu ljekari rekli, da je stigao na vrijeme. Prvi simptome je osjetio 12. augusta i tada se javio porodičnom ljekaru te ostao kući. Dva dana je imao temperaturu, a snimak pluća nije pokazivao nikakvu upalu. Međutim, stanje se iznenada pogoršalo tokom vikenda. Nije imao previsoku temperaturu do 38,6, ali je nije mogao skinuti. Najgore od svega je bilo, kako je rekao, što nije mogao disati.
“Supruga je tokom noći ulazila u sobu da vidi da li dišem. Ujutro je hitna došla po mene i odmah su me odvezli u Covid bolnicu gdje su me priključili na kisik. Odmah su mi dali i terapiju. Nisam imao gubitak čula okusa niti problem s apetitom već s temperaturom koju nisu mogli oboriti i gubitkom daha. U mom oporavku puno je pomogla ekipa iz Covid bolnice”, rekao je Kasap.
Nisam vidio dva metra ispred sebe
Mauhmutović je od prvih simptoma imao bolove u mišićima i kostima te temperaturu od 37 stepeni, ali nakon par dana temperaturu je naglo skočila na 39 pa i na 40 stepeni i to je trajalo danima. Kada je obortio na 38,5 stepeni bio je, kaže, presretan.
“To bunilo kada gubite dah, kada se uspaničite, to bi trebao dobar pisac da sjedne i opiše tu jezu. Dolaze vam informacije o ljudima koji su uporedo s vama bolesni i koji odlaze s ovog svijeta od te iste korone protiv koje se vi u tom trenutku borite. Najveći problemi se javljaju kada počnete gubiti dah, tada je bolest uzela daha i samo je pitanje momenta da li ćete završiti u bolnici na kiseoniku ili respiratoru ili možete ostati kući i pokušati da se izborite”, rekao je Mahmutović.
Sa ljekarima Covid ambulante se prvi put susreto tri dana nakon pojave simptoma. Pohvalio ih je zbog empatije i posvećenosti te je istakao kako je zahvaljujući dr. Pezi danas živ.
“Na vrijeme je uključio terapiju da se spriječi dalje propadanje pluća. Promjene na mojim plućima su započele 3. ili 4. dan od prvih simptoma. Nisam mogao fokusirati pogled i nisam vidio dva metra ispred sebe. U svom tom bunilu značilo je kada svaki dan imate poziv od nekoga iz te covid ambulante i da neko brine o vama”, rekao je Mahmutović.
“Hiljade igli i osjećaj da ćete ostati bez kože i očiju”
Klisura je bio u najvećem strahu jer je imao ugrađne dva stenta i autoimunu bolest. Redovno je nosio masku, rukavice i vršio dezinfekciju ruku. Ne zna kako se zarazio. Simptome je dobio u petak navečer oko 22.30 kada ga je uhvatila groznica od koje se tresao. Ali, s obzirom da mu je temperatura bila 37,5 nije se pretjerano brinuo. Panika ga je uhvatila kada je tu noć cijelu imao dijareju, a u pola tri ujutro i supruga mu je dobila temperaturu. U subotu je bio bolje, ali su nedjelju stanje pogoršava i tada se javlja u Covid ambulantu. Pri tome, supruga ne može skinuti temperaturu već drugi dan.
“Javio mi se ljekar koji me umirio i rekao koga da zovem u ponedjeljak. Nakon okretanja 10 brojeva na koje se niko nije javio, pozvao sam ponovo i rekli su mi da nemaju testova te da zovem bolnicu i platim testiranje tamo. U bolnici su mi isto rekli da nemaju testova. Zvao sam prijatelje u Sarajevu koji su mi preporučili privatnu kliniku, otišli smo isti dan. U povratku ka Zenici zvao sam drugo ljekara i uraidli smo CT pluća. Kod supruge su pluća bila uredu, kod mene su već viđene dvije mrlje od pola centa. Ljekar mi je rekao da se smirim, da sam pozitivan i dali su mi terapiju. Ostale dane sam se preznojavao, ali nisam imao simptoma. Supruga je sve vrijeme imala temperaturu”, prisjetio se.
Naredni petak je otišao na kontrolu i snimak pluća je bio uredan zbog čega su mu prekinuli terapiju. mislio je da je završio s ovom bolešću, ali iznenađenje je krenulo odmah navečer.
“Počinje tornado. Dobijam temperaturu 38,8 stepeni, fata me panika. Presvlačio sam se sedam puta i narednu noć isto. I djeca su bila pozitivna bez simptoma. Vikend sam obarao temperaturu i u naredni ponedjeljak zvao ljekar da dođem i uradim snimak pluća – s lijevog krila je prešlo na desno. Ponovo su mi uveli terapiju i do sljedećeg petka dešavale se strava i užas. Imao sam osjećaj da iz mene izlazi hiljade igli, da ću opstati bez kože i očiju, nisam izgubio čulo mirisa i njuha, a kada je neko pričao imao sam osjećaj da se glasovi duplaju i da galame. Psihički sam bio loše jer su mladi ljudi iz mog Bugojna umirali”, rekao je Klisura.
Nakon korone većina ih se suočila s diskriminacijom.
“Neki su prelazili na drugu stranu ulice kada bi me vidjeli, okretali glavu ili pobjegli. Ja im sve halalim”, rekao je Kasap.
