Njegov život obilježilo je teško odrastanje, on je od najranijeg djetinjstva “šibicario”, a sa 11 godina bio je smješten u jedan beogradski popravni dom.
– Uveče kad legnem kroz glavu mi prolaze razne slike iz prošlosti. Često sanjam popravni dom. Za sve vrijeme mog boravka tamo, majka me nijednom nije posjetila, dolazio je samo otac – ispričao je Džej, piše “Novi“.
– Majka je brinula o mojim sestrama, a otac o meni. Često zaplačem zbog toga. U mojoj grupi u domu je bilo 12 problematičnih dječaka. Više puta smo išli na razgovor sa psihologom, to je bilo obavezno. Od cijele te grupe samo smo nas četvorica uspjeli u životu, osnovali smo porodice i počeli smo da radimo. Ostali su nastavljali da menjaju domove i ko zna kako su završili – govorio je Džej.
Pokojni pjevač je oduvijek voluo pjesmu koja ga je u domu spasavala i čuvala od nevolje.
Poslije njegove smrti društvenim mrežama je počeo da se širi snimak iz doma na kojem Džej pjeva i svira bubanj, prenosi “Kurir“.