Na početku su rekle da je pritisak na bolnice i dalje veliki, kao i da ima dosta teških pacijenata kojima treba posebna pažnja.
“Ne ponašamo se kao da ćemo se zaraziti od njih i to jako puno znači”, rekla je u “Beogradskoj hronici” na RTS-u Nada Milanović, glavna sestra kovid bolnice “Bežanijska kosa”, ističući koliko bitan psihološki momenat jer se pacijenti vežu za medicinske radnike, dok je Nataša Bogunović dodala da pacijente najlakše umiri kada vide kako je bolnica organizovana, požrtvovana i koliko im se brzo pristupa.
U KBC “Dragiša Mišović” liječe se pacijenti sa srednje teškom i teškom slikom, koji se se bore za vazduh, “slika je jako teška, pogoršanja su brza i ne možete da predvidite ishod”, objasnila je glavna sestra Nataša Bogunović.
Poručile su da je njihov radni dan težak, ali su se navikle. Imaju pauze kada mogu da se odmore, presvuku, a imaju dovoljno opreme da mogu da prave naizmjenične pauze.
Umorne jesu, ali i zadovoljne nakon uspješne smjene, kada nekome pomognu.
Kako je rekla Nada Milanović, lakši pacijenti ih najčešće pitaju za lijekove koje primaju, da li će im terapija oštetiti neke organe, kako će se poslije ponašati, šta da jedu, piju.
Situacija se za dan preokrene
Glavne sestre iz crvene zone kovid bolnica istakle su da je najteže kada, posebno mlađi pacijeni, pomisle da je potpuno završeno liječenje, a naredni dan nalaze na respiratoru.
Njihova poruka je da svi slušamo preporuke, svedemo kontakte na minimum kako bismo pobijedili virus.
“Uđete u sobu i vidite kolegu koji je juče sa vama bio u smjeni”
“Prva misao je da bih sutra mogla i ja da budem ovdje (jedan od pacijenata), a druga – što nam se to dešava”, rekla je glavna sestra KBC “Dragiša Mišović” i dodala da je teško kada uđete u sobu u vizitu, a u krevetu se nalazi kolega koji je juče bio sa vama u smjeni.
Nada preležala koronu pa se vratila na posao
Sestra Nada Milanović je bolovala od korone u prvom talasu u aprilu. Bila je 20 dana u bolnici, a njen oporavak je trajao tri mjeseca.
“Poslije toga vratila sam se u moju bolnicu i prva dva, tri dana bilo me je strah, ali poslije, kad ponese posao, to se brzo izgubi, jer nema vremena da se razmišlja o sebi nego gledaš da što više pomogneš”, poručila je.
A kada glavne sestre izađu iz crvene zone i bolnice i krenu kući, ne mogu da zaborave ono što se dešavalo na poslu. Ipak, trude da uživaju u sitnim stvarima i da se odmore – što više, prenosi “Žena“.