“Jako sam razočarana nad svojom djecom o kojima sam se brinula,teško odhranila uz moga muža koji je invalid.Dijeca ne žele da mi pruže ikakvu podršku oko njihovog oca higijene jer više nisam mlada ne mogu fizički sve sama da podnesem,a ni psihički.Pošto nemamo dovoljno novčanih sredstava da preuredimo kupatilo prema potrebam invalida,a djeca su mi jako imućna ali njih više jednostavno ne zanimamo.Samo želim da vise ne smetamo djeci,mi se borimo a djeca nažalost ne mare!Jednostavno ne znam kako dalje “
