Otkako su škole u ožujku zatvorile svoja vrata, sustav ranog upozoravanja koji prati mentalno zdravlje učenika poslao je okružnim dužnosnicima više od 3100 upozorenja, podigavši uzbunu zbog suicidalnih misli, mogućeg samoozljeđivanja i vapaja za skrbi. Do 18. prosinca 18 učenika si je oduzelo živote, piše The New York Times.
Val samoubojstava učenika oko Las Vegasa nagnao je školski okrug Clark, peti najveći u Sjedinjenim Američkim Državama, da što je prije moguće ponovno pokrene redovnu nastavu. U siječnju je školski odbor dao zeleno svjetlo povratku učenika u neke razrede osnovnih škola, kao i skupina učenika s poteškoćama u učenju, iako šire područje Las Vegasa i dalje bilježi veliki broj zaraženih i smrtnih slučajeva zbog koronavirusa.
Školski ravnatelji širom nacije odmjeravaju dobrobiti redovne nastave u odnosu na javno zdravlje, prateći kako se učitelji i školsko osoblje razbolijeva, a u nekim slučajevima i umire, ali prateći i psihološke i obrazovne štete koje dugoročno zatvaranje škola ima po djecu. Rizik od samoubojstva u učeničkoj populaciji potiho je potaknuo mnoge okružne čelnike da ovaj problem iznesu u javnost u raspravi o suzbijanju virusa.
“Kad smo počeli primjećivati porast broja samoubojstava kod djece, znali smo da covid-brojke višu nisu jedino o čemu treba voditi računa. Moramo pronaći način da se pobrinemo za svoju djecu. Ona moraju vidjeti neki pomak i neku nadu”, rekao je Jesus Jara, školski dužnosnik okruga Clark.
Samoubojstva tinejdžera tijekom pandemije
Samoubojstva tinejdžera tijekom pandemije ne mogu se apsolutno povezati sa zatvaranjem škola i nacionalni podaci za 2020. tek trebaju biti prikupljeni. Jedna studija Centra za kontrolu i prevenciju bolesti pokazala je da tijekom pandemije raste postotak mladih koji su posjetili hitne službe za mentalno zdravlje. Stvarni broj tih posjeta je pao, no istraživači su primijetili da ljudi izbjegavaju bolnice koje se nose s mnoštvom pacijenata s koronavirusom. Kompilacija poziva hitnoj pomoći u više od 40 američkih saveznih država pokazuje da u svim dobnim skupinama rastu pozivi povezani s mentalnim zdravljem.
Čak i u normalnim okolnostima samoubojstva su impulzivna, nepredvidljiva i teško ih je pripisati konkretnim uzrocima. Pandemija je stvorila uvjete kakve stručnjaci za mentalno zdravlje nikad prije nisu vidjeli, zbog čega je postalo mnogo teže utvrditi kauzalnost. No, Greta Massetti, koja proučava učinke nasilja i traume na djecu pri Centru za prevenciju i kontrolu bolesti kaže da definitivno postoji razlog za zabrinutost, i to u konceptualnom smislu: “Milijuni djece pouzdali su se u skrb o mentalnom zdravlju u školama, a to je sada ograničeno.”
U devet mjeseci lockdowna 18 samoubojstava
U okrugu Clark u devet mjeseci lockdowna bilo je 18 samoubojstava, odnosno dvostruko više nego cijele prethodne godine, iznosi dr. Jara. Šest učenika oduzelo si je život od 16. ožujka do 30. lipnja, a još 12 od 1. srpnja do 31. prosinca. Jedan je učenik ostavio poruku da se nema čemu radovati. Najmlađi je imao samo devet godina.
“Osjećam se odgovornim, to su sve moja djeca”, rekao je dr. Jara.
Tijekom ljeta, dok je bivši američki predsjednik Donald Trump zagovarao da se škole ponovno otvore, tadašnji ravnatelj Centra za kontrolu i prevenciju bolesti dr. Robert Redfield upozorio je da će porast broja samoubojstava kod tinejdžera biti jedna od značajnih negativnih javnozdravstvenih posljedica zatvaranja škola. Stručnjaci za mentalno zdravlje objavljivali su izvještaje i nudili resurse za pomoć školama, što je uključivalo savjetovanje i druge online intervencije.
Organizacije za zaštitu mentalnog zdravlja upozorile su da je učenička populacija i prije pandemije bila u najvećem riziku kad je riječ o mentalnom zdravlju, a afroamerička djeca i LGBTQ učenici posebice su marginalizirani nakon zatvaranja škola. No, s obzirom na politički napetu situaciju prošlog ljeta, mnoga od tih upozorenja odbačena su kao taktika zastrašivanja. Roditelji učenika koji su si oduzeli život kažu da je povezivanje samoubojstava sa zatvaranjem škola gotovo postalo tabu-tema.
Otac sahranio 12-godišnjeg sina
Video koji je Brad Hunstable snimio u travnju u gradu Aledu u Teksasu, dva dana nakon što je sahranio svog 12-godišnje sina Haydena, proširio se internetom zbog ove njegove izjave: “Moj sin umro je od koronavirusa, ali ne onako kako mislite.”
U nedavnom razgovoru Hunstable je govorio o izazovima s kojima se njegov sin suočio tijekom lockdowna. Nedostajali su mu prijatelji i nogomet i bio je potpuno zaokupljen računalnom igrom Fortnite. Objesio se četiri dana prije 13. rođendana. Haydenova je priča postala temom kratkog dokumentarnog filma Almost 13 (Gotovo 13), a video njegova oca imao je 100 milijuna pregleda. Organizacija koju je pokrenuo u ime svoga sina privukla je pažnju roditelja širom Amerike i očito pogodila suštinu problema.
“Ne pokušavam djelovati politički, pokušavam pomoći u spašavanju života”, kaže Hunstable.
Prošle jeseni, kad je većina školskih okruga odlučila da neće biti redovne nastave, sve više roditelja odlučilo je progovoriti. Roditelji 14-godišnjeg dječaka u Marylandu koji se ubio u listopadu opisali su kako se njihov sin predao nakon što je školski okrug odlučio ostaviti škole zatvorenima. U prosincu se 11-godišnji dječak u Sacramentu ustrijelio tijekom nastave preko Zooma.
Nekoliko tjedana kasnije otac tinejdžera iz Mainea pripisao je samoubojstvo svoga sina izolaciji tijekom pandemije.
“Znali smo da je uznemiren zato što više nije mogao sudjelovati u školskim aktivnostima. Nismo mogli pretpostaviti da je bilo tako loše”, rekao je Jay Smith za lokalnu televiziju.
Američki predsjednik Joe Biden za prvih je 100 dana mandata iznio snažan plan za ubrzano cijepljenje, sveobuhvatnije testiranje i investiranje milijardi dolara kako bi se okruzima pomoglo da otvore škole. U tom trenutku djeca u okrugu Clark, koji ima više od 300.000 učenika, bila su izvan škole već više od godinu dana.
“Svakog dana se čini da nam je vrijeme isteklo”, kaže dr. Jara.
Stopa samoubojstava rasla i prije pandemije
Uoči pandemije stopa samoubojstva mladih bila je u porastu već više od deset godina. Do 2018. godine samoubojstva su postala drugi vodeći uzrok smrti mladih i mlađih odraslih, odmah nakon nesreća. I posljednje istraživanje rizičnih ponašanja, koje je Centar za kontrolu i prevenciju bolesti objavio prošle godine i koje prati zdravstvene trendove srednjoškolaca, pokazuje stalni rast učenika koji kažu da osjećaju trajnu tugu i beznađe, kao i onih koji su planirali ili pokušali samoubojstvo.
Otkako je počeo lockdown, okruzi prijavljuju žarišta samoubojstava, ističe dr. Masseti i kaže da se bez redovne nastave stvara jaz koji trenutačno nitko ne popunjava.
Suzie Button, viša klinička ravnateljica za srednjoškolske programe u Jed Foundationu, neprofitnoj organizaciji u New Yorku koja djeluje na prevenciji samoubojstava, kaže da stotine škola i fakulteta, među kojima oni iz okruga Clark, surađuju s tom organizacijom kako bi pomogli učenicima tijekom pandemije.
“Mnogo toga ne znamo, ali ono što znamo o školama je da su one spona tinejdžerskog života. A u ovakvim vremenima mladi su poput kanarinaca u rudnicima ugljena”, kaže Button.
Kao i mnogi drugi školski okruzi, Clark je angažirao svoje resurse kako bi pomogao učenicima. Kod izostanaka se provjerava stanje učenika, školski psiholozi rade prekovremeno, učitelji su obučeni za prepoznavanje trauma na zaslonima, a školski službenici postali su glavne veza između školskih okruga i mrtvozornika.
Sustav upozorenja
Do srpnja prošle godine, nakon šestog samoubojstva od ožujka, okrug je investirao u sustav upozorenja GoGuardian Beacon za slanje izvještaja o blagim do ozbiljnim rizicima od samoubojstva. Sustav skenira studentske pismene radove na školskim iPadima, prepoznajući ponašanja koja ukazuju na samoubojstva, samoozljeđivanje, pisane komentare ili samo na potrebu za pomoći. Do studenoga se pojavila potreba za 24-satnim nadzorom koji će odmah ukazati na najteže slučajeve, učenike koji aktivno planiraju samoubojstvo.
“Nisam više mogao spavati u blizini mobitela. Bilo je to poput 24-satnog podsjetnika da moramo otvoriti škole”, rekao je dr. Jara.
I donedavni su učenici bili pogođeni. Anthony Orr (18) dovezao se na parkiralište u kolovozu i ubio hicem iz poluautomatske puške AR-15, koju je kupio dva tjedna ranije. U sljedećim su mjesecima njegovi roditelji Marc i Pamela tražili znakove koje su možda propustili. Njegov otac nije znao da se nešto događa sve dok nije pronašao tijelo svog sina u autu, zgrabio ga za ruku i pitao: “Sine, što si učinio!?”
Tinejdžer čiji je brat učitelj u istom okrugu izgledao je sretno. Maturirao je nekoliko mjeseci ranije i planirao je baviti se zanatom umjesto studija. Dobro se snašao na novom poslu i stekao prijatelje. Jedino razočaranje koje je izrazio bilo je zbog toga što je u posljednjoj srednjoškolskoj godini otkazana maturalna zabava i sportske aktivnosti. Ali ipak je maturirao s odličnim ocjenama te odjenuo bijelu halju na skromnoj svečanosti na kojoj se poštivala socijalna distanca.
“To je za njega bilo razočaranje. Nije bilo pompe i svega što matura nosi. Bilo je lijepo, dobili su diplome, ali nije bilo zabave”, rekao je njegov otac.
Njegova majka Pamela nije znala da će ga karantena nagnati na suicid, ali kaže: “Naša djeca se osjećaju beznadno. Osjećaju kao da za njih nema budućnosti. Ne vidim drugo objašnjenje.”
Pilot-program
U studenom su školski službenici intervenirali kad su shvatili da 12-godišnji učenik na svom iPadu pretražuje frazu “kako napraviti omču”. Dječakov djed, koji se The New York Timesu predstavio kao Larry, bio je šokiran. Dječakov otac pošao je na spavanje oko 19 sati jer ga je od 2 sata čekala smjena na poslu. Školski službenici pokušali su mu telefonirati, ali to im je uspjelo tek oko 22 sata. Kad je ušao u njegovu sobu, pronašao je sina s omčom od vezica za cipele oko vrata.
“Da nije bilo sigurnosnog uređaja koji pokreće takva upozorenja, ne bismo sada vodili ovaj razgovor”, rekao je dječakov djed.
Njegov je unuk u pandemiji ostao bez svog psa, a u online školi mu je išlo dobro, osim što je bio usamljen. Jedina indikacija koju je dječak izražavao bila je stalno ponavljanje: “Nedostaju mi prijatelji.”
“Teško je funkcionirao u ovoj izolaciji. To je proturječilo svemu što on jest. Mora postojati neka mogućnost da djeca krenu u školu”, rekao je dječakov djed Larry.
Desetak škola u ovom okrugu započelo je pilot-program kojim se omogućava savjetovanje uživo. Nedavno je broj škola narastao na 68. Program je doveo do intervencije u 30 slučajeva u kojima su učenici razmišljali o samoubojstvima. Pilot-program prerastao je u čudovište, smatra John Anzalone, ravnatelj jedne od prvih 12 škola, Srednje škole Sierra Vista. Znao je da će njegova raznolika učenička populacija, čije su obitelji pogođene slomom turizma u Las Vegasu, teško patiti zbog virusa. Ali ipak je bio zapanjen posljedicama.
“Ti mladi ljudi moraju kako brzo odrastati. Neki su ostajali sami i prije pandemije jer su roditelji radili, a neki sada i sami moraju raditi”, objasnio je Anzalone za The New York Times.
Adrienne, majka 14-godišnjeg učenika prvog razreda srednje škole, u prosincu je upravo završila 12-satnu smjenu na poslu kad je primila poziv školskog ravnatelja, koji je rekao da njen sin ima suicidalne misli. Tinejdžer je prijateljima rekao da će “to učiniti” ako pozovu policiju.
“Osjećao se izoliranim i ostavljenim”, rekla je njegova majka.
Njegov je otac morao zatvoriti svoje malo poduzeće. Dva člana obitelji su umrla, jedan od koronavirusa. Njegova je majka radila 70 sati tjedno. Čak i kad je bila kod kuće, nije bila sasvim prisutna jer je balansirala između posla i kućanstva.
“Jednostavno je osjećao kao da više nema kontrolu nad svojim svijetom i osjećao se kao da je teret. Voli pomagati ljudima, nasmijavati ih, a osjećao je da u tome nije uspješan”, govori Adrienne.
Neuspjeh u nastavi
Neuspjeh u nastavi još je jedna kriza koja pogađa škole, u kojima 60 do 70 posto učenika imao negativne ocjene. To zauzvrat deprimira učitelje i osoblje. Školski okrug proveo je anketu kako bi utvrdio kakva je potpora potrebna zaposlenicima.
Colleen Neely, savjetnica u Srednjoj školi Shadow Ridge, prisjetila se kako je jedan mladić, kojeg je savjetovala od prvog razreda, svakog dana u vrijeme ručka stajao ispred njenog ureda. Toliko je toga podnio do školske godine 2019./2020. u svojoj nakani na maturira. Kad je bio u trećem razredu, ostao je bez doma i škola mu je pronašla privremeni smještaj. Tjedan dana živio je u parku blizu škole, a osoblje mu je davalo hranu. Školski raspored je prilagođen kako bi mogao raditi u McDonald’su.
U proljeće 2020. godine McNeely mu je poslala e-mail u kojem je napisala kako je ponosna na njega i da je vrlo blizu da postigne ono što želi. Dva tjedna prije mature primila je poziv da se ubio.
“Uvijek ću se pitati bi li išta promijenilo da je mogao doći do učitelja, svojih vršnjaka i do mene. Ova samoubojstva ne utječu samo na jednu osobu i jednu obitelj. Do danas utječu i na mene”, kroz suze je rekla McNeely.
Dr. Jara dobro razumije o čemu govori.
“Ne mogu više podnijeti ova upozorenja. Više nemam riječi za te obitelji. Vjerujem u Boga, ali ne mogu se ne zapitati činim li sve što je moguće kako bismo ponovno otvorili naše škole.”
