Svoje mučno iskustvo ispričala je na konferenciji za medije gdje se govorilo o zaštiti žrtava nasilja nad ženama pozvavši sve one koje su doživjele neki oblik zlostavljanja da to i prijave.
U razgovoru za Slobodnu Dalmaciju rekla je kako se na ovaj korak odlučila pripremajući se za konferenciju, a svom suprugu i kćerima nije rekla što planira napraviti.
“Ne znam kako će oni reagirati na moje priznanje, nisam se još čula s njima. Imala sam tada oko 20 godina. U kolima samo on i ja. Bila sam u polusvjesnom stanju, ali uspjela sam se obraniti jer je on odustao kad je vidio da neće uspjeti u svom naumu bez da me ozlijedi.
Nemam nikakve traume, nisam to doživjela kao da mi se zaista dogodilo. Iako se radi o pokušaju u meni je sve to izazvalo jedan osjećaj manje vrijednosti. I to zauvijek! Da mi se dogodila ozljeda netko bi morao odgovarati jer sam bila zavedena u sustavu pošto sam ušla u bolnička kola. Nisam tada to prijavila, ne znam zbog čega, ali znam da nije zbog straha. Iako sam svjesna da sam prijavom sigurno mogla spriječiti neka druga stvarna silovanja. Jer taj čovjek sigurno nije stao samo s ovim što je sa mnom pokušao. Sigurna sam da nije”, istakla je ona.
Barbara je priznala kako je ubrzo nakon svog šokantnog priznanja pročitala mnoge negativne komentare međutim ne kaje se što je sa cijelom pričom izašla u javnost. Jednostavno je osjećala da to mora napraviti.
“Jako sam razočarana tim negativnim komentarima i rastužuju me. Stvarno ne znam zašto to neki ljudi rade, jer, vjerujte mi, nije nimalo lako ovako nešto javno priznati i ogoliti dušu. Nisam ni po čemu izuzetak, ali ako se barem deset posto više žrtava pojavi pred sudovima, sudska će praksa biti drugačija”, kazala je Antolić Vupura.
