Tragedija se dogodila 25. rujna 2017. na pješačkom prijelazu u mjestu Pieve di Soligo ispred nekadašnje vijećnice dok je s dječicom starom pet i 11 godina išla do slastičarnice, a s obzirom da je svojim tijelom zaštitila njih i tako ih spasila od smrti, Antonela je u medijima prozvana majka hrabrost. Na Odjel neurokirurgije u bolnici Ca’Foncello u Trevisu dovezena je helikopterom, no njezino stanje je bilo kritično, iz kome se budila nije a srce joj je prestalo kucati dva tjedna kasnije unatoč intenzivnim liječničkim naporima. Umirovljenica, pak, koja je dječici oduzela majku svojim nepromišljenim potezima, postala je predmetom kriminalističkog istraživanja tijekom kojeg je otkriveno između ostaloga i da se dva tjedna prije tragedije, bila podvrgnula operativnim zahvatima rekonstrukcije koljena te očne mrene.
– Nisam vidjela troje pješaka na zebri. Doista nisam. Sunce koje je tog trenutka bilo na zalasku blještalo mi je u vjetrobransko staklo. Poštujem prometne znakove i pravila i ne vozim brzo – branila se, pod dojmom svega, umirovljena vozačica.
Tko ju je udario na pješačkom prijelazu, pulska odgajateljica nikada nije uspjela doznati. Nećak vozačice, pak, nije skrivao bijes nakon saznanja o prometnoj nesreći.
– Zbog ujne sam se čak bio i zakačio sa ostalim članovima obitelji, posebno njezinom djecom, kad sam im rekao da joj oduzmu taj auto jer njezine vozačke sposobnosti više nisu bile kao prije. Ali nitko iz obitelji me nije htio slušati, kao niti sama ujna da je postala opasnost na cesti – ljutito se prisjetio nećak.
Nakon nesreće predloženo je da se brzina kretanja na spornoj dionici sa 50km/h smanji na 30km/h, a osiguravajuća kuća temeljem police od automobilske odgovornosti, obitelji je isplatila odštetu.
Antonela je pokopana u Puli, a njezina majka za Jutarnji se s gorčinom prisjeća trenutaka kad su doznali za tragediju.
– Nisam znala za presudu da je dobila uvjetnu, a i kakve bi koristi imala da su tu ženu poslali u zatvor? Nikakve. I dalje sam jako tužna i ljuta. Pa koji ju je vrag tjerao da u toj dobi i dalje vozi? I još k tome nakon dvije svježe operacije koljena i mrene? To je neodgovorno i sad su moji unuci bez majke. Dva tjedna koja sam provela u bolnici gdje su Antonelu pokušavali spasiti, i dalje su mi u mislima. Strašne je imala ozljede glave, bila je u komi, ali ona je mene čula što joj govorim. Na moj glas reagirala je suzama. U isto vrijeme na katu iznad bila su hospitalizirana djeca i s njima u sobi sam spavala sve te dane. Bili su neutješni i nesvjesni da ih je mama spasila svojim tijelom – priča za Jutarnji list majka poginule Antonele koja unuke nije vidjela, kaže, preko dvije godine. Nesuglasice sa zetom koje su se izrodile nakon tragedije povukle su za sobom niz uskrata pa i onu da baka i djed vide unučad uživo. Ali zato telefonski komuniciraju nekoliko puta tjedno.
– Pričaju mi o školi, što rade, pa se sjete mame, pa malo o njoj pričamo, pa kažu da bi otišli na groblje joj se pokloniti. Vozačica koja nas je zavila u crno, javila se, izrazila žaljenje, njezino osiguranje riješilo je odštetu. A kad je htjela otići do zeta da mu se osobno ispriča kao i djeci, on to nije dozvolio. Dječici je po majci pripala obiteljska mirovina jer je preko deset godina radila u vrtiću u Puli – zaključila je majka poginule Kmet.
Podsjetimo, u požrtvovnoj Antoneli je kobnog dana proradio majčinski instinkt kada je vidjela da se Chevrolet Matiz, koji joj dolazi u susret, ne namjerava zaustaviti pred pješačkim prijelazom. Prva na udaru vremešne vozačice koja se kretala neprilagođenom brzinom, bila su Antonelina dječica koju je uspjela odgurnuti tijelom pritom izloživši sebe opasnosti.
