Upoznao je mladu Zrenjaninku Oliveru Savić, bivšu reprezentativku u sportskoj gimnastici nenadano. Oboje su bili gosti novosadske televizije, prenosi “Novi“.
– Olivera kao sportista, a Đorđe kao muzičar. Riđokosa djevojčica koja je studirala organizaciju rada u Novom Sadu, tad nije ni sanjala da će u tog “razbarušenog” i “neobaveznog” mladića s gitarom zaljubiti “skroz na skroz”.
Vrsna gimnastičarka u četiri sportske discipline, s pregrštom medalja i priznanja, trebalo je da odluči između te svoje ljubavi i ove nove, koja se tek rađala.
– I tu ja prevagnem kao peta disciplina – pričao je Đorđe u decembru 1981. godine.
Prevagnula je zapravo ljubav dva mlada čovjeka istih želja i interesa.
O njihovoj svadbi govorio je ovako:
– Htio sam da se vjenčam 15. avgusta kad je najtoplije, da bih mogao da budem u nekoj majici. Dogovorili smo se ipak da to bude 7. maja, jer je bila sasvim neizvjesna situacija oko mog dolaska iz vojske. Kao hranitelj porodice nisam to bio i formalno. Dokument je bio veoma važan. Ali nismo željeli nikakve ceremonije i pompe. Odabrali smo četvrtak. Nismo htjeli da to bude ni subota, ni nedjelja, jer su se baš tad vjenčavali neki moji drugari i nisam htio da se sretnemo i da se diže neka frka, da nešto vrištimo, skačemo… Nikome ništa nismo rekli, pokupili smo se na brzinu, čak smo malo i zakasnili… Bilja, kuma je došla u posljednji čas, a Borčeku sam rekao da ponese ličnu kartu, da je neko snimanje u pitanju, samo da se ne bi pojavio s poklonom i u odijelu.
Uletjeli smo kod matičara, ali tamo su nas već čekali drugovi koji su ipak uspjeli da nas “provale”. Bila je to mala, slatka ceremonija koju smo poslije nastavili kod kuće, strogo uz sendviče. Osjećao sam se dobro kao da nisam mladoženja. Bio sam u elegantnim crnim farmerkama, večernjim, i cipelama s dobrim elementima patika, nisam baš htio da obujem patike iz poštovanja prema supruzi. Olja je imala lijepu bijelu haljinu, samo bez onih “đinđa” na glavi.