– Za “Grand” sam snimao moju predstavu “Audicija”, koja je imala više od pola miliona gledalaca u dvoranama širom zemlje i regiona. Napravio sam im najmanje 200 minuta besplatnog programa u prajm-tajmu i 100 minuta nezakonitih repriza – kaže Ninčić za “Kurir” i nastavlja:
Željko Ninčić – Screenshot
– U mojoj želji da u periodu poslije bombardovanja razveselim svoj narod, ali i da više doprem do publike u inostranstvu, tražio sam televiziju koja je emitovala program preko satelita, a to je tada bio “Grand” na TV Pink. Na moj predlog, Popović je prihvatio moju koncepciju. To je bio kratak razgovor nas dvojice. Međutim, kada sam uvidio da nemam nikakve koristi od toga i da nisam dobio nijedan poziv iz inostranstva, što mi je i bio cilj, odlučio sam da prestanem sa tim. Popović je insistirao da nastavim, i pošto je u početku bio korektan, produžio sam snimanja narednih mjeseci. Svoju autorsku predstavu sam prilagodio tom TV ambijentu, plus sam smišljao posebne skečeve i improvizacije za “Grand”. Iako smo se dogovorili da moj dio emisije traje pet minuta, uvijek je trajao najmanje 20.
Ninčić tvrdi da je Popović izbjegavao da potpiše ugovor.
– Ja sam mu više puta nudio da potpišemo ugovor, ali je on rekao da nema potrebe, jer nema nikakvog protoka novca. Sve to sam radio besplatno. Problem između nas je nastao kada je izdao video-kasetu bez mog znanja kao autora, on je tajno snimao neke dijelove predstave kada sam bio odsutan. To nije bio dio usmenog dogovora između nas. Osim toga, pet nedjelja je prikazivao “Audiciju” bez moje dozvole, iako je prethodno od mene dobio opomenu da prestane sa tim. O to se oglušio, nastavio je da reklamira tu kasetu. Samo je vrijednost reklame tada bila 25.000 maraka po jednoj emisiji – tvrdi glumac i dodaje:
– Podnio sam tužbu protiv “Granda”, ali i TV Pink, kako bi izvršio što veći pritisak da se ta stvar riješi i da prestane sa nezakonitim objavljivanjem mojih autorskih djela. On je prodavao kasetu sa mojom predstavom nekoliko godina, samo je u Bosni prodavano preko 1.000 primjeraka dnevno, tako da je on za dva, tri mjeseca, dakle, na samom početku, zaradio sigurno milion maraka u kešu. Izjavio je da je prodao samo 1.600 kaseta, što je laž. Evo ga još jedan dokaz u prilog mojim tvrdnjama: nijedna kaseta koja je prodata u inostranstvu nije prikazana u papirima, to su ogromne pare. Na reklami je tačno pisalo gdje se može naručiti na veliko za inostranstvo.
Ninčić iznosi tvrdnje i da je Popović godinama tajio porez.
– Njegova prevara se sastoji u sljedećem: kad treba, on govori da je “Grand” najgledaniji, a kad treba da plati porez ili neki dug insistira na lošem poslovanju. Tako je od mojih najmanje 200.000 do 300.000 prodatih kaseta, predstavio da je prodao 1.000. I to nije jedino što je učinio – on je od mene preuzeo koncept i ideju, promijenio ime i napravio “Kursadžije”, “Policijsku stanicu”. To je čista kopija mog projekta. On je time preoteo čitavu moju karijeru i uništio me, ja od tada nisam radio kod nas. Moja izgubljena dobit je pet miliona maraka. Toliko mi on duguje kad se sve sabere, ja neću da stanem dok mi ne isplati do posljednjeg centa – navodi Željko Ninčić, koji se zatim osvrnuo na sudski proces koji je trajao 16 godina.
– Tada je došlo do tog kafkijanskog sudskog procesa, jer je sud uvažio njegove lažne izjave i njegovih svjedoka, da smo se mi dogovorili. Mi se za izdavanje kasete i njegovo tajno snimanje nismo nikad dogovarali. Tražio sam mjeru privremene zabrane prodaje kasete, zabranu emitovanja emisije i izuzeće sudije. Ništa to nije bilo prihvaćeno, a sudije su se samo mijenjale i ignorisale u potpunosti sve zakonske postulate. Taj proces je trajao iscrpljujućih 16 godina. Na kraju, tužba namjerno nije predata na vrijeme Ustavnom sudu, htio sam do Strazbura da idem. Ja sam sada pronašao zakonske osnove da obnovim tu tužbu, sad ću ga i krivično goniti. Idem do kraja – kaže on.
Saša Popović se, kako navodi gorepomenuti list, za sada nije oglašavao ovim povodom jer je van zemlje.
