Ne pokušavam da opravdam sebe ni to što sam se zaljubila u oženjenog muškarca, samo želim pokazati da svaka priča ima dvije strane. Da, ja jesam uništila svoj brak, ali sam uspjela da izgradim drugi, mnogo bolji i srećniji za mene.
Moj bivši suprug i ja smo se upoznali kada smo bili veoma mladi i već sa 22 godine smo se vjenčali i dobili prvo dijete. Moj suprug je bio veoma zbunjen kada smo dobili dijete. Sve te pelene, neprospavane noći i iscrpljena supruga su bile stvari na koje nije bio spreman.
Ipak on je našao izlaz iz toga i više je vremena provodio na poslu nego kod kuće. Kada je naša kćerka krenula u vrtić shvatila sam da moj život nalikuje nekom cirkusu i osjećala sam da zapravo imam dvoje djece o kojima se trebam brinuti, ali dok sam podizala jedno ovo drugo je izmicalo kontroli.
Nismo više bili onaj zaljubljeni par i bilo je očigledno da moj suprug živi neki drugi odvojeni život. Kada je moj suprug promijenio posao stekao je neka nova prijateljstva. Jedan od njegovih radnih kolega nas je pozvao na porodično druženje i mi smo nakon dugo vremena otišli negdje zajedno.
To prijateljstvo se nastavilo i počeli smo provoditi više vremena sa našim novim prijatejima. Imala sam jako blisku komunikaciju sa prijateljem mog supruga i shvatili smo da imamo mnogo toga zajedničkog. Bilo mi je zadovoljstvo razgovarati sa nekim o stvarima koje volim i koje me usrećuju.
Na jednoj zabavi na kojoj smo prisustvovali ispričao mi je neke detalje iz svog života koje nisam znala. Ispostavilo se da je njegov brak na klimavim nogama i da nije srećan. Ubrzo je između nas planula neka iskra, pokušala sam sebe uvjeriti da samo umišljam, ali nisam mogla.
Ubrzo sam shvatila da sam zaljubljena u suprugovog prijatelja. Počeli smo se dopisivati i jednog dana mi je priznao da ne može prestati misliti o meni. Osjećala sam se kao da varam svog supruga iako se između nas nije desilo ništa. Jedne prilike kada je moj suprug otišao na put zbog posla odvela sam kćerku kod roditelja i ponudila svom ljubavniku susret.
Došao je po mene, odvezli smo se van grada i više nismo bili u stanju da se suzdržimo. Nakon tog susreta sam se ponovo osjetila živom. Ubrzo sam svom suprugu saopštila da želim da se razvedem što je on prihvatio mirno kao da je samo čekao kada će se to desiti.
Civilizovano smo razgovarali o svemu i podnijeli zahtjev za razvod. Nekoliko dana kasnije sam dobila poruku od svog ljubavnika da se i on razvodi. Ipak nije sve bilo tako lako. Bilo je mnogo bijesa i skandala kada smo objavili svoju vezu, ali ipak sve se brzo završilo.
Mjesec dana nakon razvoda moj sadašnji suprug i ja smo se počeli živjeti zajedno, a šest mjeseci kasnije smo se i vjenčali. Osvrćući se unazad, pokušavam shvatiti da li je postojala prilika da se ova situacija drugačije završi. Ali kad vidim koliko smo sretni, mislim da je sve prošlo najbolje što je moglo.
Moja kćerka ima odličan odnos sa svojim oćuhom, on joj daje mnogo više pažnje i nježnosti nego vlastiti otac. Život je tako uređen da ponekad, da biste nešto izgradili, morate nešto uništiti. A ako u isto vrijeme pet nesretnih ljudi dobije priliku da postanu sretniji možda nije loše uzeti muža drugoj ženi, prenosi Infpult
